Kamala Harris nema kampanju, kampanja ima Kamalu Harris: Kako je od vrlo osrednje kandidatkinje stvoren idealan politički proizvod oko kojeg se stvara energična vojska influencera za najveći osmijeh kojeg je Amerika ikad vidjela

Traje satima i obiluje demagogijom, ali svatko koga zanima esencija najaktualnije američke politike trebao bi si priuštiti pogledati bar segmente aktualne Demokratske nacionalne konvencije (DNC) koja se upravo održava u Chicagu. Sutra je pak veliko finale, kad će aktualna potpredsjednica Kamala Harris i službeno postati kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednicu SAD-a nakon što je prošlog mjeseca Joe Biden odustao.

DNC je spektakl u kojem ne treba uživati, ali ga se treba doživjeti. Povrh toga, vidjeti taj show dat će nam puno bolje razumijevanje postojeće politike i načina djelovanja Washingtona u slučaju da Kamala Harris postane predsjednica početkom studenog.

Tek sad, kad su aktivirani svi aspekti njene pomno pripremane kampanje, možemo jasno vidjeti prostor u koji ulazimo, odnosno u koji se vraćamo. Odjednom je administracija Joea Bidena skoro dobila na ozbiljnosti jer plan za Kamalu je povratak na provjerene taktike koje su Baracka Obamu dovele na vlast, ali ovog puta u vidno pojačanom izdanju.

Za Obamu se može reći da je bio prvi koji je ostvario trijumfalni rezultat na temelju prazne "Yes we can" (Da, možemo) mantre, još 2008. godine. Kao pionir jedne vrlo drugačije kampanje, koja je toliko odudarala od prethodnih (Bush vs Gore 2000. i Bush vs Kerry 2004.), uvijek će ostati zapamćen kao političko čudo. Ljudi su bili istinski oduševljeni njegovim nastupom, njegovim govorničkim sposobnostima, a kampanja, iako su to bila samo prazna obećanja, bila je nešto još neviđeno. Takvi potezi teško se mogu ponavljati, ali ove godine će se pokušati.

Kampanja Kamale Harris je nešto kao "Yes, we can 2.0", ali još i više od toga. Njena kampanja pokušat će izvesti informacijski udar kakav još nije viđen i - ako uspiju - postat će okvir za sve druge koji će pokušavati emulirati taj uspjeh. U neku ruku to se može reći i za Trumpa 2016. godine koji je pobijedio opet kao pionir jedne sasvim drugačije kampanje. Njegova drskost i žestina uhvatila je demokrate potpuno nespremnima. U usporedi s njim Hillary Clinton, tadašnja demokratska kandidatkinja, izgledala je poput robota koji se pojavljuje na zakazanim mjestima, govori beskonačno predvidljive fraze, i potpuno je izvan doticaja s narodom, onim američkim koji je toliko naviknut na "veće, glasnije, spektakularnije"!

U ovoj pak rundi kampanja koja vodi Kamalu - jer doslovno je "vode" po odlično zamišljenoj putanji i znaju što im je činiti - igrat će na tu kartu glasnosti, većeg spektakla, znajući da Trump ne može više parirati takvom stilu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.