Donald Trump često je isticao svoj talent za postizanje "velikih dogovora", a njegova retorika u vezi s okončanjem rata između Rusije i Ukrajine oslanja se na kombinaciju prijetnji sankcijama i obećanja o potencijalnim ustupcima. No, pitanje ostaje: može li takav pristup prisiliti Rusiju na ustupke? Činjenica jest da svi zapadni pritisci, 15 rundi EU sankcija, nisu nimalo "pomakli" Rusiju. Zašto bi onda s Trumpom bilo drugačije? Moglo bi biti, barem je on uvjeren u to...
Trumpova najava visokih tarifa, poreza i sankcija protiv Rusije ukazuje na pokušaj stvaranja ekonomske poluge za pregovore. Njegovi su komentari o "lakoj i teškoj opciji" jasno usmjereni na slanje poruke Moskvi da će nastavak rata imati ozbiljne ekonomske posljedice. Međutim, povijesno gledano, ruski odgovor na sankcije često je bio prkosan, što postavlja pitanje može li ovaj pritisak donijeti željene rezultate.
Trumpov stil pregovaranja temelji se na principu maksimalnog pritiska i brzih rezultata, ali takav pristup možda neće biti učinkovit s Rusijom. Vladimir Putin pokazao je otpornost na vanjski pritisak, posebno kada se radi o pitanjima koja Moskva smatra ključnima za svoju sigurnost i geopolitičke interese. Uz to, Putinova retorika o "ravnopravnom i uzajamno poštovanom dijalogu" sugerira da Moskva neće pristati na dogovor koji percipira kao jednostrano nametnut.
Pitanje je hoće li Trumpov pokušaj da prisili Rusiju na dogovor doživjeti uspjeh ili će, kao što su skeptici sugerirali, dovesti do povećanja napetosti bez konkretnih rezultata. Ovisno o tome kako će Moskva reagirati, Trump bi se mogao naći u situaciji gdje će morati birati između intenziviranja pritiska ili prilagođavanja svojih zahtjeva, što bi moglo biti protivno njegovom uobičajenom imidžu "čvrstog pregovarača". No, imajući u vidu kako je silovito započeo mandat, možda će malo tko od svjetskih lidera to priznati, no mnogima bi odgovaralo da netko što prije "prizemlji" Trumpa i njegove ogromne ambicije jer njegov "Amerika na prvom mjestu" moto mogao bi u široj interpretaciji biti "Amerika protiv svih!".
Medijski narativi o Trumpovom stavu prema Rusiji dramatično se razlikuju, stvarajući sliku nepredvidivosti njegovih namjera. S jedne strane, zapadni mediji često ga predstavljaju kao čvrstog pregovarača koji je spreman uvesti dodatne sankcije i izolirati Moskvu. S druge strane, ruski izvori i analitičari ističu njegove komentare o povijesnom doprinosu Rusije u Drugom svjetskom ratu i njegovu navodnu želju za prijateljstvom, prikazujući ga čak kao potencijalnog saveznika!
Ova kontradikcija možda najbolje odražava opće nepoznavanje Trumpovih stvarnih planova. Njegova strategija često uključuje korištenje dvosmislenih izjava kako bi zadržao protivnike i saveznike u neizvjesnosti. Takav pristup, iako može biti koristan u stvaranju pregovaračke prednosti, istovremeno izaziva zabrinutost zbog nedostatka jasnoće, osobito među saveznicima poput Ukrajine i europskih država.
Na primjer, dok je Trump zaprijetio novim sankcijama ako Rusija ne pristane na dogovor, istodobno je izražavao divljenje Vladimiru Putinu, nazivajući ga "pametnim vođom". Takve izjave otvaraju prostor za interpretacije o mogućim naklonostima prema Moskvi, ali i o Trumpovoj sklonosti pragmatizmu u odnosima s Rusijom.
Ova dvosmislenost može biti strateška, ali istovremeno otkriva nedostatak koherentne politike. Nejasno je hoće li Trump uistinu zauzeti čvrst stav prema Rusiji ili će nastojati postići dogovor koji bi mogao biti povoljniji za Moskvu. Štoviše, razlike u percepciji među medijima ukazuju na to da ni zapadni ni ruski analitičari nisu sigurni što očekivati – što Trumpu možda ide u prilog, ali povećava zabrinutost za stabilnost na globalnoj razini.
Jer Trump može "biti Trump", neko vrijeme, i to će mu koristiti, ali to vrijeme ne može biti jako dugo. Ako se ispostavi, recimo za tjedan ili dva, da sam Trump nema nikakvu konkretnu ideju što učiniti s ratom u Ukrajini, sva ta njegova nagomilana "žestina" brzo će se razvodniti. To može biti i dobro i loše, ovisno kako se uzme jer, koliko god to neugodno bilo priznati, on je u ovom trenutku možda i jedina snaga koja može, ako povuče prave poteze, zaustaviti rat. Ukoliko bude neuspješan nije teško zamisliti još i veću eskalaciju rata bez obzira što su obje strane već itekako iscrpljene (pritom treba imati na umu da bi Europa, ako prevagnu stavovi kakve zastupa recimo Macron, mogla početi "obnavljati" ukrajinsku vojsku s vlastitom!).
Jedna od intrigantnijih mogućnosti Trumpovih nastojanja da okonča sukob između Rusije i Ukrajine jest scenarij u kojem bi postigao dogovor koji prvenstveno koristi Rusiji i SAD-u, dok bi interesi Ukrajine i Europe bili stavljeni u drugi plan. Takav ishod bio bi u skladu s Trumpovim naglaskom na "America First" pristupu i njegovoj sklonosti sklapanju primarno bilateralnih sporazuma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
