Rusija se posljednjih godina suočila s gospodarskim poteškoćama, padom cijena nafte i zapadnim sankcijama, koje su utjecale na Moskvu u obliku nemogućnosti dolaska do kapitala i tehnologije. Malo se govori o načinima kako Rusija rješava probleme s kojima se suočava. Mnoge strategije počivaju na reorganizaciji uvoza, smanjivanja ovisnosti o nafti i plinu, ali i sve većem okretanju Kremlja prema Aziji.
Prema mišljenju Moskve, Azija je brzo rastuća alternativa trenutnom sustavu međunarodnih gospodarskih i političkih odnosa spram zapadnjačkog političkog svjetonazora. Štoviše, Kremlj vidi da taj sustav ne odražava današnje gospodarske i političke realnosti. Zbog toga je Rusija uložila mnogo vremena i napora u izgradnji i razvoju trajnih odnosa na temelju uzajamnog poštovanja i interesa s partnerima u Aziji. S nedavnom "opsjednutosti" Moskve s okretanjem regiji Azije i Pacifika, još uvijek postoje sumnje može li to ostvariti nauštrb svojih zapadnih partnera.
Međutim, čini se da Moskva pokušava sjediti na dvije stolice. Kremlj si ne može priuštiti potpuno otuđivanje Europe jer je to glavni ruski gospodarski partner (s preko 40 posto trgovine) i pružatelj tehnologija. Istodobno, Rusija gradi i razvija mostove s Azijom, u potrazi za novim partnerima i tržištima kojim bi mogla potencijalno mijenjati svoje trenutne gospodarske aktivnosti.
Od 2015. godine Rusija organizira susrete Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Petersburgu (SPIEF). Istodobno brine o Istočnom ekonomskom forumu (EEF) - koji ima za cilj otvaranje novih mogućnosti za ruske tvrtke na istoku i za azijske biznise u Rusiji. Ako bi se trebalo uspoređivati ta dva velika gospodarska mjesta, jasno je što postaje važnije. Dovoljno je samo gledati goste visokih profila obaju foruma. Godine 2018. voditelji Kine, Japana, Južne Koreje i Mongolije sudjelovali su u EEF-u, dok je SPIEF-u prisustvovao samo francuski predsjednik Emmanuel Macron i japanski premijer Shinzo Abe. Ugovori potpisani tijekom posljednjeg EEF-a iznosili su preko 46 milijardi dolara, a SPIEF je prikupio ugovore u vrijednosti 38 milijardi dolara.
Unatoč pokušajima da se riješi ovisnosti o nafti, ipak je Rusija zanimljiva Aziji zbog tih prirodnih resursa. Uz to, Rusija razvija petrokemijsku industriju i izvoz. Globalno tržište petrokemijskih proizvoda smatra se najbrže rastućim, a očekuje se znatno povećanje u idućih pet godina, s porastom od 1,464 milijuna tona godišnje (mtpa) u 2015. na 1,708 mtpa do 2020. godine i na 1931,5 mtpa 2026. godine. Prema 2018 BP Energy Outlook, petrokemijska industrija će biti najbrže rastući izvor potražnje. Azija će biti glavni pokretač takvog rasta, pri čemu Kina vodi kao najveći potrošač petrokemikalija. U Rusiji kemijski proizvodi čine 4,4 posto (19 milijardi dolara) ukupnog izvoza. Kemijska industrija je treći najveći izvoz iz zemlje nakon minerala i metala. I čini se da industrija zemlje želi povećati svoje kapacitete.
Sejfedin Rustamov, poslovni čovjek koji kontrolira Metafrax, jedan od prvih tri proizvođača sintetičkih smola u Europi i najveći proizvođač i izvoznik metanola u Rusiji, izjavio je kako njegova tvrtka planira uložiti više od 950 milijuna eura u građevinarstvo izgradnje kemijskih kompleksa u Gubahi, smještenom u regiji Perm. U pogonu se planira proizvesti do 575.000 tona karbamida, 308.000 tona amonijaka i 41.000 tona melamina godišnje. Projekt je najveća investicija tvrtke u desetljećima. Do sada je Metafrax izvozio u Veliku Britaniju, Finsku, Austriju, Njemačku, Švicarsku, ali sada se planira potpuno okrenuti azijskom tržištu. Zajedno s južnokorejskom tvrtkom Sunghong od veljače ove godine, Metafrax se usmjerava na azijski Pacifik. Ipak, pokušaji Moskve da se proširuje na azijska tržišta u svojoj potrazi za diverzifikacijom izbora gospodarskih partnera zapravo su sasvim racionalna politika s obzirom na izglede azijskog tržišnog rasta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
