"Dragi Donalde", uz najširi osmijeh: Macron, Starmer i drugi misle da će otkriti zlatnu formulu kako upravljati Trumpom kroz dodvoravanje, ili ga bar smekšati da ih ne ostavi potpuno same, ali govorimo o Trumpu - pretpostavke su uzaludne

Posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Bijeloj kući u jeku napetih globalnih odnosa između SAD-a, Europe i Rusije predstavlja simboličan trenutak: čelnici dviju zemalja nekada bliskih saveznica sada pokušavaju pronaći zajednički jezik oko osjetljivih pitanja sigurnosti, posebice u kontekstu rata u Ukrajini. Macron stiže u Washington s naizgled srdačnim osmijehom i gotovo bratskim obraćanjem Donaldu Trumpu, no istovremeno u Europi često zauzima oštar stav prema američkoj politici. Ta kontradikcija možda najbolje otkriva koliko su odnosi na relaciji Pariz–Washington postali složeni. Iako nastoji projicirati sliku europskog lidera, Macron je svjestan da bez aktivne podrške SAD-a najteža kriza na europskom tlu u posljednjih nekoliko desetljeća može krenuti smjerom koji bi iz temelja promijenio europsku sigurnosnu arhitekturu.

No, Macron nije jedini koji ovih dana posjećuje Washington. Britanski premijer Keir Starmer, kao i vodeći europski dužnosnici, nastoje "omekšati" Trumpa, ne bi li ga uvjerili da ne napravi nagli zaokret prema Moskvi. Jer, nakon što je američki predsjednik javno kritizirao europske saveznike zbog njihovih "nedovoljnih" ulaganja u obranu i zbog "presporog" rješavanja rata u Ukrajini, jasno je da Washington više ne pruža bezuvjetnu podršku kakvu je Europa navikla primati. Nasuprot tome, Trumpova nepredvidljivost i sklonost naglim potezima čine ga partnerom kojega europski politički krugovi istovremeno žele pridobiti, ali i drže na distanci. U takvoj nestabilnoj kombinaciji, Macronov posjet nije tek još jedan diplomatski protokol – to je pokušaj Pariza, ali i cijele Europske unije, da pronađe "formulu" kako zadržati SAD u transatlantskoj orbiti ili barem usporiti potencijalno dramatičan raskid savezništva.

Emmanuel Macron, koji u Europskoj uniji nerijetko nastupa kao kritičar Donalda Trumpa, u Washingtonu iznenada pokazuje sasvim drugo lice. Tijekom nedavnog susreta obraća mu se s "Dear Donald" i srdačno ističe "posebne" veze Francuske i Sjedinjenih Država, uz široki osmijeh i naglašavanje povijesnog prijateljstva. Ipak, već u prvim izjavama jasno je dao do znanja da se ne slaže s Trumpovim tumačenjem europskih uplata za Ukrajinu te ga je prijateljski, ali ipak javno, ispravio naglasivši kako je Europa "dala pravi novac". Istodobno, Macron je snažno ustvrdio da je Rusija "agresor" u ovom ratu te je naglasio važnost "trajnog i održivog" mira, čime je izravno osporio Trumpovo umanjivanje odgovornosti Moskve. U Europi, međutim, Macronov ton postaje oštriji, a njegove kritike na račun američkih "prijetećih" carina ili kolebanja oko potpore Ukrajini glasnije odjekuju. Logično se postavlja pitanje: misli li Macron da Trump neće primijetiti takvu dvostruku prezentaciju? Jer unatoč ljubaznoj retorici, bivši njujorški biznismen, sada opet predsjednik, nipošto nije naivan kada je riječ o političkim igrama svojih europskih kolega.

S jedne strane, ovaj "teatralni zagrljaj" u Bijeloj kući možda prvenstveno služi europskom cilju očuvanja američke potpore ratu u Ukrajini, koji je već godinama goruća tema na Starom kontinentu. Znajući da je Trump još od svoje prve kampanje ismijavao europske saveznike zbog "premalih izdataka" za obranu, Macron se trudi prikazati Francusku kao "odgovornog partnera", spremnog na vojne i financijske obveze. S druge strane, po povratku će zasigurno bez zadrške kritizirati neke Trumpove poteze i poruke. Macron se predstavlja kao europski zagovornik protiv "nehumanih" carina i nepredvidive vanjske politike, ali i pomirljivi gost u Bijeloj kući koji nastoji osigurati još nekoliko godina aktivne američke vojne potpore. Ta strategija, čini se, odražava duboku nesigurnost Europske unije, koja strahuje od scenarija u kojem bi, mimo njezina utjecaja, bio postignut "prebrzi mir" između Washingtona i Moskve na štetu Kijeva. Macron stoga računa da će ga ljubazan nastup prema Trumpu pozicionirati kao konstruktivnog i svjesnog lidera koji ne podliježe prvim impulsima, nego ostaje "odgovorna savjest" Europe. Međutim, koliko je takav pristup održiv i primjećuje li Trump dvoličnost svoga gosta, tek će se pokazati.

Macron je već mnogo puta pokazao svoje kontradikcije. S jedne strane govori o snažnoj Europi koja mora biti "dovoljna sama za sebe", a s druge strane gotovo očajnički želi sačuvati odnose s Washingtonom. Jedno i drugo neće dobiti, a možda na kraju čak niti jedno.

Brian Snyder/Reuters

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.