Dekonstrukcija nove eskalacije na Kosovu: Terorizam ili pobuna?
O odgovornosti Beograda, Prištine, ali i Europske unije.
Nova eskalacija na Kosovu, koja ovog puta uključuje i nekoliko mrtvih, odvijala se tijekom jučerašnjeg dana na sjeveru. Prema medijskim izvorima skupina naoružanih etničkih Srba upala je u jedno sjeverno kosovsko naselje, Banjska, te su tamo izbili sukobi s lokalnom policijom. Naoružana skupina se zatim zabarikadirala u jednom manastiru nakon što je ubijen jedan policajac. Tijekom kasnijeg sukoba ubijeno je troje pripadnika naoružanih Srba.
Brojke su potvrđene od strane kosovske i srpske strane. Zanimljivo je i to da obje strane identično prepričavaju tijek događaja - skupina naoružanih Srba ušla je u naselje tu su s kamionima postavili blokade na mostu koji vodi u naselje. Zatim je došlo do vatrenog obračuna s policijom da bi se zatim borbe preselile na manastir koji se nalazi u blizini naselja.
Dakle, ako se priče ne razlikuju, tko je kriv za nasilje? Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, koji se jučer oglasio u obraćanju naciji, tvrdi da se ovdje radi o srpskoj pobuni protiv Albina Kurtija, kosovskog premijera koji se na toj funkciji nalazi od 2021. godine. Pritom je dodao: "Srbija nikad neće priznati neovisnost Kosova. Možete nas sve pobiti". Ipak, osudio je ubojstvo policijskog službenika te je pozvao kosovske Srbe na suzdržanost.
Kosovski ministar unutarnjih poslova, Xhelal Svecla, poručio je pak da su za vrijeme pretrage pronašli veliku količinu oružja, eksploziva i uniformi. "Bilo je tu dovoljno materijala za stotine napadača", rekao je te istaknuo kako se pripremao još znatno veći napad.
I što je zapravo bio ovaj sukob? Očito je da su ga započeli Srbi, to zapravo ni Vučić ne negira. Je li to onda bio terorizam ili pobuna? Jasno, ovisi koga se pita. Ali ako je pobuna, kako tvrdi Vućić, pobuna protiv čega?
Potrebno je napraviti korak unatrag i podsjetiti na aktualne izvore napetosti na Kosovu. Pretpostavljamo da osnove znamo, kao što je činjenica da je Srbija de facto izgubila kontrolu nad Kosovom još krajem prošlog stoljeća. Danas na prostoru Kosova žive gotovo isključio etnički Albanci te ih ima oko 1.8 milijuna. No, na samom sjeveru Kosova, uz granicu sa Srbijom, još uvijek živi manji broj Srba, njih oko 50.000 (brojke variraju od izvora do izvora).
Priznaju li oni kosovsku vlast? Zapravo ne. Za njih kosovsko proglašenje neovisnosti 2008. godine ne vrijedi te oni i dalje smatraju Beograd za svoj glavni grad. Dakako, danas, 2023. godine, ti stavovi više nemaju uporište u stvarnosti. No, da bi se eventualno dugotrajno smirila situacija između Srbije i Kosova već niz godina traju pregovori u posredništvu Europske unije.
I postignut je dogovor, prije čak desetljeća, ali nikad nije implementiran. Zove se Briselski sporazum i dogovoren je 2013. između Srbije, Kosova i EU-a.
Što je u sporazumu? Nije velik. Ima dvije stranice i 15 točaka (PDF). Ukratko - da bi se pomirilo Albance i Srbe na Kosovu Europska unija ispregovarala je da se Srbima da autonomija u općinama gdje oni tvore većinu. Dakle, dogovoreno je formiranje određene autonomije koja bi se zvala Zajednica srpskih općina (ZSO).
Planirana Zajednica srpskih općina (ZSO) Bi li to zadovoljilo Srbe na Kosovu i Beograd? To je svakako kompromisno rješenje, ali i poprilično dobro iz srpske perspektive pošto ih na Kosovu danas ima svega nekoliko desetaka tisuća. Dakako, Prištini se baš i ne sviđa ta ideja jer imaju osjećaj da bi ta ZSO autonomija mogla biti uporište za traženje nekih širih ovlasti u budućnosti ili pak recept za odcjepljenje ovih dijelova i pripojenje Beogradu.
Jasno, odcjepljenje je nešto što bi Beograd svakako volio, ali taj scenarij je nemoguć u širem kontekstu postojećih geopolitičkih postavku (a i Srbija i Kosovo imaju želju postati EU članice).
Dobro, vidjeli smo da sporazum postoji, sve strane su se dogovorile, bez obzira što im nije idealan, ali gdje je onda problem? Problem je u tome što kosovska strana nije implementirala ZSO!
Europska unija slaže se da je kosovska vlast krivac zbog činjenice da ZSO ponovno nije implementiran.
Postaje očito da Priština na sve načine želi zaobići ispoštivanje svog dijela sporazuma na kojeg se obvezala 2013. godine. Ove godine smo tako već imali eskalaciju na sjeveru Kosova kad su Srbi bojkotirali lokalne izbore, a izbori su ipak održani te je bila namjera postaviti albanske gradonačelnike. Ta ideja je buknula u pobunu Srba u svibnju ove godine pri čemu je ozlijeđeno više srpskih prosvjednika, ali i nekoliko desetaka pripadnika NATO mirovne misije (koja je i dalje prisutna, zajedno s EU snagama, a i jučer su stigli u patroli kod naselja Banjska gdje je došlo do eskalacije).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.