Crno more kao pozornica novog poretka: Hoće li dogovor Washingtona i Moskve označiti prvu točku kraja rata i ostaviti Europu na margini? Bruxelles gleda u čudu dok Trump, vodeći se svojim interesima, vraća Rusiju na globalno tržište

U posljednjim danima svjedočimo potencijalno značajnom pomaku prema postizanju barem djelomičnog prekida vatre u dugotrajnom ratu u Ukrajini. Iako su u ranijim fazama pregovora – poput onih održanih u Džedi – očekivanja bila veća (prvenstveno 30-dnevni cjeloviti prekid vatre na kopnu, zraku i moru), u novoj rundi razgovora, ovoga puta održanih u Rijadu, došlo je do konkretnih pomaka barem u odnosu na crnomorski prostor. SAD na čelu s Trumpom (koji je tek 2 mjeseca na vlasti, a čini se svakako duže) postigle su odvojene dogovore s Rusijom i Ukrajinom o sigurnoj plovidbi i obustavi vojnih napada u Crnome moru te oko prestanka napada na energetske objekte obiju strana. Čini se da je glavni cilj Washingtona – makar privremeno – spriječiti daljnju eskalaciju i doći do šireg primirja, što bi poslužilo kao osnova za pregovore o trajnom miru. Ovo dolazi nakon što je Trumpu postalo jasno da obustaviti ovaj rat ne samo da se neće moći "u 24 sata" već da će ovo biti jako teška, a možda i duga misija.

Sudeći prema izjavama i službenim priopćenjima, zajednička točka ruskih i američkih pregovora u Rijadu odnosi se na jamčenje sigurne plovidbe u Crnome moru, uklanjanje svake mogućnosti uporabe sile te zabranu korištenja komercijalnih brodova u vojne svrhe. Za Rusiju, koja je privremeno izgubila međunarodno uporište u pogledu poljoprivrednih izvoznih proizvoda, ovo je korak prema vraćanju pristupa svjetskim tržištima. S druge strane, Ukrajina naglašava kako je ključno da se Rusi svedu na pomorsku aktivnost samo na istočni dio Crnog mora, a svako "prelaženje postavljenih granica tumačit će se kao potencijalna agresija i time aktivirati pravo Kijeva na samoobranu".

Tu je i zahtjev Moskve da se ukinu sankcije ruskim bankama koje su ključne za međunarodnu trgovinu prehrambenim proizvodima i gnojivima te da se ponovno omogući njihovo korištenje globalnog financijskog sustava Swift. Oko toga će, čini se, predsjednik Trump imati značajne izazove: pritisak europskih sila i dijela američkih političara mogao bi mu otežati ispunjavanje obećanja Rusiji, barem bez dodatnih ustupaka s ruske strane.

S druge strane, ruski predsjednik Putin sada – prvi put nakon prekida prethodne inicijative za žitni koridor sredinom 2023. – pokazuje volju za djelomičnom normalizacijom prometa u Crnom moru, pogotovo ako će mu to pomoći u ponovnom plasiranju ruskog žita i gnojiva. Rusiji je nesumnjivo u interesu vratiti se snažnom izvozu, pogotovo zbog pritiska sankcija i potreba domaće ekonomije za novčanim priljevom. Iako Kremlj deklarativno traži "jamstva" od Zapada, u suštini je potreba za likvidnošću i oslobađanjem sankcioniranih banaka vrlo konkretan motiv. Upravo bi takva suradnja s Trumpovom administracijom mogla oblikovati neku vrstu trajne aranžiranosti: ako Washington doista iskorači i olakša Rusiji (ponovni) izlazak na svjetska (mahom zapadna) tržišta, Moskva bi mogla zauzvrat "spustiti loptu" u Ukrajini, barem na kratki rok.

Mnogi će primjetiti kako Rusija godinama spominje stvaranje "alternative swiftu" i cjelokupnom zapadnom sistemu. No, i Moskvi je jasno da je to teško ostvariti, barem ne tako brzo. Drugim riječima, ako se Rusiji ukaže prilika da se "vrati" na izgubljena tržišta ona će tu priliku itekako uzeti.

Naravno, još je prerano govoriti o čvrstom sporazumu. Brojne prepreke stoje na putu: iznimno je niska razina međusobnog povjerenja, a lažni napadi (tzv. "false flag" operacije) ili optužbe za iste mogli bi preko noći poništiti svaku dogovorenu stavku (već smo viđali to). S jedne strane postoji snažan interes obiju strana da izbjegnu eskalaciju upravo u Crnome moru – Ukrajina se oslanja na Odesu i druge luke za izvoz žita, dok bi Rusiji odgovarala deblokada kako bi obnovila svoj izvoz žita i gnojiva. No s druge strane, realna je prijetnja da bi se, u slučaju pomorske provokacije ili protumačene povrede dogovora, ovaj oprezni sporazum mogao urušiti jednako brzo kao što je i nastao.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.