Količina novca koju je Zapad, odnosno Bruxelles i Washington, izdvojio za Ukrajinu iznosi do sad preko 200 milijardi USD. To je iznos, kad se uračuna inflacija, veći od Marshallovog plana, odnosno američke potpore kojom je ponovno izgrađena Europa nakon Drugog svjetskog rata. I iako je Marshallov plan za cilj imao dugoročno osigurati američki utjecaj nad Europom, što je i uspjelo, ostvareno je jako puno, ali je građeno, podizano... S druge strane većina novca koji je potrošen na Ukrajinu otišao je na rat, uništenje. Ishod su stotine tisuća mrtvih, a Ukrajina nije obranjena, štoviše, i dalje gubi teritorij.
Taj silni izdvojeni novac zapravo se "borio" s ruskim financijskim, vojnim i ljudskim zalihama, ali računica je od početka bila pogrešna, odnosno subjektivno je računato da Rusija, iako je sama pokrenula invaziju, takvoj potpori za Ukrajinu se neće moći suprotstaviti. Računica je bila pogrešna jer se mislilo da Rusija neće moći pronaći dovoljno brzo put do alternativnih tržišta, koje je pronašla i koja sad učinkovito omogućavaju njoj da i dalje vodi rat. U isto vrijeme ukrajinski saveznici su se potrošili i imaju sve manje volje slati dodatni novac Kijevu.
Europska unija ove godine ipak je odobrila još 50 milijardi eura potpore, ali nakon dugog protivljenja Mađarske. To je na kraju ipak prošlo, no po svemu sudeći to je zadnji veliki paket na koji Ukrajina može računati. Kad dođe vrijeme za idući otpor će biti još veći, pogotovo ako tijekom ovog proljeća dođe do promjene vlasti u nekim EU zemljama jer ono što valja istaknuti je to da politička opozicija diljem Europe, u skoro svakoj EU zemlji, navodi kako nema namjeru trošiti više novca na Ukrajinu.
Dovoljno je pogledati ankete. Diljem kontinenta stranke koje su skeptične prema ratu rastu u anketama. Ne znači da su anti-ukrajinske, nisu, ali neće podržati nastavak rata. Ukrajini će biti rečeno da rat mora završiti, jer novca više nema. Priče o tome kako će Ukrajina sama ratovati, proizvoditi oružje, jednostavno ne drže vodu. Bez zapadne potpore Ukrajina se može samo nadati da se Rusiju još uvijek nekako može nagovoriti na pregovore. U toj situaciji, ironično, bit će im drago što je na vlasti Vladimir Putin, a ne recimo njegov prethodnih Dmitrij Medvedev čija retorika skoro da se svodi na onu "nema stajanja do Berlina". Putin bi isto tražio puno, ali je potencijalno voljniji sjesti za pregovarački stol od mnogih jastrebova koji kruže Kremljom i oko njega.
Rat u Ukrajini je pak bio strateška katastrofa za Europu. Uništena su sva njena nadanja da će ostvariti stvarnu stratešku autonomiju. Ako je Europa ranije bila američki vazal onda će od sad to biti još i puno više. Europa se nalazi u najslabijem položaju još od kraja Drugog svjetskog rata. U ovom trenutku više nije ni bitno kako će rat u Ukrajini završiti, Europa je već izgubila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
