Aneksija se upravo pretvorila u točku nakon koje nema povratka: Hoće li ovaj Putinov govor odrediti sudbinu svijeta? | Kompletan transkript govora 30. rujna 2022.

Kako se i očekivalo, povodom događaja koji bi mogao jednog dana biti tretiran kao povijesni datum, baš kao i 24. veljače, ruski predsjednik Vladimir Putin danas je održao govor prethodno potpisivanju dekreta kojime se četiri ukrajinske regije - Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson - proglašavaju sastavnim dijelom Ruske Federacije.

U ključnim trenucima Putin drži govor i obrazac istih već se poznaje. To su dugački govori koje neizostavno spominju povijest, dugačku rusku povijest, i aktualne izazove. No, svi oni koji su ikad tvrdili ili pomislili da se Putin u svojim govorima suzdržava, a svakako se suzdržavao, sad su "došli na svoje". Bio je ovo direktan govor, kao da ruski predsjednik iznosi sve ono što je do sad mislio, ali zbog okolnosti ipak nije iznosio.

Očekivano, bio je to žestok govor, a kompletan transkript donosimo malo niže, no u prvom redu bio je to govor koji više nego ijedan ranije sugerira da se zaista zatvaraju vrata bilo kakvog pomirenja. Rusija, ako ovakva Rusija opstane, odlazi jednim drugim putem, a zavjesa koja se ovog puta spušta nad Europom možda je i teža i hladnija od one koju smo promatrali desetljećima nakon Hladnog rata.

I baš kao i onda, Moskva ponovno sluti kako se s druge strane nalaze njeni istomišljenici. Nekoć su to bili ljevičari, komunisti, a danas se u savez nekih novih promjena pozivaju konzervativci koji odbijaju prihvatiti trenutačne zapadne vrednote. Putin točno uočava da se iste često promoviraju licemjerno dok se njima nastoje prikriti imperijalističke tendencije. No, stiče se dojam da bi ga iste možda smetale, u najmanju ruku iritirale, da su i posve autentične. Teško je reći do koje mjere je konzervativizam ovdje u ulozi geopolitike, a koliko geopolitika u ulozi konzervativizma. U Rusiji se te dvije stvari već neko vrijeme isprepleću.

Putin pak u brojnim segmentima točno pogađa problem na Zapadu, naročito kad govori o boljkama modernog kapitalizma. No, kao i u prethodnim govorima zaboravlja da Rusija danas ne kotira puno bolje. Tome nastoji doskočiti argumentirajući da je model Rusiji nametnut 90-ih nakon raspada SSSR-a, ali ne ističe kako to točno promijeniti. Spominje pljačku naroda, sugerirajući da je pljačkano "izvana", a ne spominje oligarhijski klasu. Što se pak tiče SSSR-a dosta problema svaljuje na raspad bivše države, ali točno zna do kuda želi ići. Problem vidi u osipanju prostora koji je bio pod utjecajem Moskve (a slobodno se može reći, često, i pod kontrolom), no odmah - da ne bi netko krivo shvatio - napominje kako Rusija ne teži obnovi SSSR-a.

I to nije nekakva retorika i "obrnuta psihologija" gdje Rusija jedno kaže, a zatim napravi drugo (poput "nećemo napasti Ukrajinu") - Putin definitivno ne želi obnovu SSSR-a. Što on stvarno misli o tome sad je manje bitno, ali zna da u ovom scenariju u kojem se nalazi, odnosno u koji je ušao prije kojih desetak godina, nema previše mjesta za hvalospjeve sovjetskom sistemu i proleterskoj revoluciji. To je "bezbožnički" sistem u kojem je valjalo samo to što je bio veći od sadašnje Rusije - možda bi rekao Putin da je posve iskren.

No, danas, jasno, nije bio trenutak za takvo što. Ovo je bio trenutak možda i konačnog razilaženja s nekadašnjom idejom, zabludom, da će Rusija i Zapad biti barem praktični saveznici. Dugo vremena stručnjaci upozoravaju da to neće biti moguće, da velikog suživota jednostavno neće biti - upravo zbog imperijalističkih tendencija Zapada koje ovog puta Putin spominje bez ikakve zadrške (a po tom pitanju je imao zadrške čak i u govoru najave invazije 24. veljače).

Sada možemo reći da su karte zaista na stolu, skoro sve. Ostaje samo sraz, pitanje s kolikom vojskom Rusija planira spomenute četiri regije stabilizirati i je li voljna ići do nedavno nezamislivih granica (ali danas sve manje) i posegnuti čak i za taktičkim nuklearnim oružjem? Ostaje i pitanje tko će kome idući dići kakav plinovod u zrak, a svaki takav potez može biti onaj zadnji korak prema direktnom ratu.

Do onda, ovaj govor valja pročitati u cijelosti jer on ne predstavlja samo popratnu priču vezanu uz rusku odluku o aneksiji 4 ukrajinske regije, ovo je govor koji možda obilježava i prepričava našu sadašnjost, sudbinu i blisku budućnost.

"Poštovani građani Rusije, građani Narodnih Republika Donjeck i Lugansk, stanovnici Zaporoške i Hersonske oblasti, zastupnici Državne dume i senatori Ruske Federacije!

Kao što znate, održani su referendumi u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, Zaporožskoj i Hersonskoj oblasti. Njihovi su rezultati zbrojeni, rezultati su poznati. Ljudi su izabrali jasan izbor.

Danas potpisujemo sporazume o prijemu Narodne Republike Donjeck, Narodne Republike Lugansk, Zaporoške oblasti i Hersonske oblasti u sastav Rusije. Siguran sam da će Savezna skupština podržati ustavne zakone o usvajanju i formiranju u Rusiji četiri nove regije, četiri nova subjekta Ruske Federacije, jer je to volja milijuna ljudi.

I to je, naravno, njihovo pravo, njihovo neotuđivo pravo, koje je zapisano u prvom članku Povelje UN-a, gdje se izravno govori o načelu jednakih prava i samoodređenja naroda.

Ponavljam: to je neotuđivo pravo ljudi, ono se temelji na povijesnom jedinstvu, u ime kojega su pobjeđivali naraštaji naših predaka, onih koji su od davnih dana stoljećima stvarali i branili Rusiju. Ovdje, u Novorusiji, borili su se Rumjancev, Suvorov i Ušakov, Katarina II i Potemkin osnivali su nove gradove. Ovdje su naši djedovi i pradjedovi ginuli tijekom Velikog domovinskog rata.

Uvijek ćemo se sjećati heroja "ruskog proljeća", onih koji se nisu pomirili s neonacističkim udarom u Ukrajini 2014. godine, svih onih koji su poginuli za pravo na govor materinjim jezikom, očuvanje svoje kulture, tradicije, vjere, za pravo na život. To su ratnici Donbasa, mučenici "Odesskog Hatina", žrtve neljudskih terorističkih napada kijevskog režima. To su dobrovoljci i milicija, to su civili, djeca, žene, starci, Rusi, Ukrajinci, ljudi raznih nacionalnosti. To je pravi narodni vođa Donjecka - Aleksandar Zaharčenko, to su vojni zapovjednici Arsen Pavlov i Vladimir Žoga, Olga Kočura i Aleksej Mozgovoj, to je tužitelj Luganske Republike Sergej Gorenko. To je padobranac Nurmagomed Gadžimagomedov i svi naši hrabri vojnici i časnici koji su poginuli tijekom specijalne vojne operacije. Oni su heroji. Heroji Velike Rusije. I molim vas da minutom šutnje odate počast njihovom spomenu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.