Aneksija se upravo pretvorila u točku nakon koje nema povratka: Hoće li ovaj Putinov govor odrediti sudbinu svijeta? | Kompletan transkript govora 30. rujna 2022.

Kako se i očekivalo, povodom događaja koji bi mogao jednog dana biti tretiran kao povijesni datum, baš kao i 24. veljače, ruski predsjednik Vladimir Putin danas je održao govor prethodno potpisivanju dekreta kojime se četiri ukrajinske regije - Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson - proglašavaju sastavnim dijelom Ruske Federacije.

U ključnim trenucima Putin drži govor i obrazac istih već se poznaje. To su dugački govori koje neizostavno spominju povijest, dugačku rusku povijest, i aktualne izazove. No, svi oni koji su ikad tvrdili ili pomislili da se Putin u svojim govorima suzdržava, a svakako se suzdržavao, sad su "došli na svoje". Bio je ovo direktan govor, kao da ruski predsjednik iznosi sve ono što je do sad mislio, ali zbog okolnosti ipak nije iznosio.

Očekivano, bio je to žestok govor, a kompletan transkript donosimo malo niže, no u prvom redu bio je to govor koji više nego ijedan ranije sugerira da se zaista zatvaraju vrata bilo kakvog pomirenja. Rusija, ako ovakva Rusija opstane, odlazi jednim drugim putem, a zavjesa koja se ovog puta spušta nad Europom možda je i teža i hladnija od one koju smo promatrali desetljećima nakon Hladnog rata.

I baš kao i onda, Moskva ponovno sluti kako se s druge strane nalaze njeni istomišljenici. Nekoć su to bili ljevičari, komunisti, a danas se u savez nekih novih promjena pozivaju konzervativci koji odbijaju prihvatiti trenutačne zapadne vrednote. Putin točno uočava da se iste često promoviraju licemjerno dok se njima nastoje prikriti imperijalističke tendencije. No, stiče se dojam da bi ga iste možda smetale, u najmanju ruku iritirale, da su i posve autentične. Teško je reći do koje mjere je konzervativizam ovdje u ulozi geopolitike, a koliko geopolitika u ulozi konzervativizma. U Rusiji se te dvije stvari već neko vrijeme isprepleću.

Putin pak u brojnim segmentima točno pogađa problem na Zapadu, naročito kad govori o boljkama modernog kapitalizma. No, kao i u prethodnim govorima zaboravlja da Rusija danas ne kotira puno bolje. Tome nastoji doskočiti argumentirajući da je model Rusiji nametnut 90-ih nakon raspada SSSR-a, ali ne ističe kako to točno promijeniti. Spominje pljačku naroda, sugerirajući da je pljačkano "izvana", a ne spominje oligarhijski klasu. Što se pak tiče SSSR-a dosta problema svaljuje na raspad bivše države, ali točno zna do kuda želi ići. Problem vidi u osipanju prostora koji je bio pod utjecajem Moskve (a slobodno se može reći, često, i pod kontrolom), no odmah - da ne bi netko krivo shvatio - napominje kako Rusija ne teži obnovi SSSR-a.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.