Analiza sporazuma o mineralima: Imperijalistički fond stupa na snagu - Ukrajina je jako skupo platila američku upitnu lojalnost, a mir je sad u raljama sirove računice jer ako Trump želi i rudnike istoka kreće još veća eskalacija rata
SAD i Ukrajina potpisali su dugo najavljivani sporazum o eksploataciji ukrajinskih mineralnih resursa, uključujući pristup rijetkim zemnim metalima, nafti, plinu i drugim strateškim sirovinama. Sporazum je izazvao golemu pozornost jer je ujedno i prvi konkretan rezultat diplomatske komunikacije (koja u Bijeloj kući i nije bila baš "diplomatska!") predsjednika Trumpa i predsjednika Zelenskog otkako je Washington, prema vlastitim tvrdnjama, uložio stotine milijardi dolara vojne pomoći Kijevu. Iako su ukrajinski dužnosnici istaknuli kako je riječ o "pravednom dogovoru" koji će privući američke investicije i istovremeno ostaviti Ukrajini punu kontrolu nad nacionalnim bogatstvom, u javnosti se ipak pojavljuje sve više pitanja o pravim motivima i mogućim posljedicama na geopolitički odnos snaga, posebice s Rusijom.
Jedna od najvećih dvojbi jest je li ovo uopće dogovor koji će donijeti stvarnu korist Ukrajini ili više predstavlja američko osiguravanje ekonomske koristi nakon goleme financijske i vojne potpore Kijevu tijekom rata. Trumpova je retorika prilično jasna - ako smo već dali 350 milijardi dolara, onda trebamo dobiti nešto zauzvrat, a Ukrajina ima te rijetke metale i resurse koji SAD-u mogu donijeti višestruke povrate. Takva izjava odražava stav dijela američke javnosti i političara koji propituju zašto bi Washington "besplatno" spašavao drugu državu, pogotovo s obzirom na vlastite ekonomske izazove.
Ukrajini se pak pruža određena nada: američko "dugoročno strateško vezivanje" moglo bi jamčiti nastavak pomoći i političku zaštitu, barem dok se rat ne okonča. Ukrajinska vlada naglašava da sporazum formalno ne uvodi nikakve obveze otplate prethodne vojne pomoći, iako je Trump neizravno spominjao mogućnost "nadoknade troškova" kroz eksploataciju vrijednih ležišta. Za Kijev je neupitno važna činjenica da više nema prijetnje naglim povlačenjem SAD-a iz suradnje, što bi se moglo dogoditi da dogovor nije postignut. S jedne strane, "vezivanje" američkih interesa uz ukrajinske resurse doista može stvoriti poticaj Washingtonu da ostane politički i vojno angažiran, jer time sad štiti i vlastiti ulog u Ukrajini.
Dakako, govorimo o Trumpu i on se uvijek može predomisliti. Ipak, za sad je ovo nešto što Ukrajini ide na ruku, bar kratkoročno. Drugoročno će skupo platiti ovu ionako "kupljenu" američku naklonost. Zelenski se možda nada da će stvari sad vratiti "na staro", kao u vrijeme Bidena. No, nema naznake da bi Trump odjednom krenuo s onom intenzivnom vojnom potporom s ciljem rušenja Rusije. Štoviše, u pozadini Washington i Moskva možda dogovaraju i sami nekakav sporazum o resursima. U konačnici bi iz cijele priče SAD mogao izaći kao veliki profiter, a Rusija i Ukrajina - dvije slavenske zemlje koje su si dozvolile da ih se gurne u krvavi rat, iza sebe će imati samo stotine tisuća mrtvih.
Što se samog sporazuma tiče, kritičari upozoravaju da 50% prihoda od budućih projekata ide u zajednički investicijski fond, a potom se vraća u razvoj energetike i rudarstva pod nadzorom odbora sa šest članova – tri Amerikanca i tri Ukrajinca. Ukratko, država Ukrajina od novih dozvola i koncesija više ne bi zadržavala klasičan udio prihoda u proračunu, nego bi se ti prihodi kanalizirali u fond kojim se upravlja po principu "polovičnog" suodlučivanja (nekako se može slutiti da će trojica Amerikanaca imati ipak veći utjecaj!). Vlada tvrdi da je to poželjno jer jamči transparentnost i smanjuje utjecaj oligarha, no skeptici se pitaju nije li ipak riječ o ustupanju znatnog dijela budućeg profita američkoj strani, možda i više nego što je bilo nužno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
