Analiza - pred dogovorom stoljeća: Prostor za mir se naglo otvara - povijesni trenutak mora se iskoristiti dok se okrutna ideologija, koja je bila spremna uništiti cijeli kontinent, ne oporavi od šoka
Čitajući naslovnice ruskih medija tijekom današnjeg dana nemoguće je ne primijetiti popriličan optimizam koji vlada nakon razgovora između Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Koliko je taj optimizam opravdan, teško je reći, no očito neki znaju konkretnije o čemu se točno razgovaralo tijekom tih navodnih sat i pol vremena. Valja podsjetiti da je sam razgovor vjerojatno odrađen možda još prije kojih tjedan dana jer Trump je prvi potvrdio da je razgovarao s Putinom dok je Kremlj na to reagirao s diplomatskim "ne možemo ni potvrditi ni opovrgnuti". Doima se kao da su danima "procesuirali" sve što je pritom rečeno da bi sad napokon stigla i potvrda s njihove strane, a reakcije su, kako smo i spomenuli, zaista optimistične s ruske strane.
Teško je ne dočekati taj optimizam s dozom skeptičnosti jer sve što ima veze s relacijom Moskva-Trump uvijek će podsjećati na prvi Trumpov mandat gdje je izgledalo kao da se svijet zaista mijenja prema nekim mirnijim fazama, a iste mogu početi isključivo izlaskom iz novonastalog Hladnog rata - koji je hladniji čak i od svoje prve verzije. No, to su - iako se ne čini tako davno - zaista bila "druga vremena". Pokušaj normalizacije odnosa tada je dočekan u Americi s toliko silnom opozicijom i tvrdnjama da je sam Trump "ruski projekt" da se doslovno ništa nije moglo pomaknuti s mrtve točke. Zapravo cijeli prvi Trumpov mandat prošao je pod ogromnim teretom njegovog pokušaja obrane od tih napada, u čemu je tek djelomično uspio. Gubitak izbora 2020. potvrda je učinkovitosti te cijele operacije mada je ista od prvog dana bila isključivo propagandne (lažne) prirode.
Sada pak svjedočimo nečem uistinu novom, u punom geopolitičkom smislu te riječi. Iznenađuje s kojom lakoćom se Trump kreće kroz inicijalne izazove, odnosno gotovo da ih ni nema. Amerika kao da je odjednom izgubila opoziciju - otišli su iz jedne u sasvim drugu krajnost. Mnogi će dati svoja objašnjenja za tu unikatnu situaciju, ali u ovakvim situacijama valja odgovore potražiti u samoj dubini sustava i načinu na koji operira. Trumpova novostečena "lakoća postojanja" mora imati veze s pomirenjem (visoke) poslovne klase koja je donijela interni zaključak da je ovo, u postojećim uvjetima, put s kojim žele ići naprijed. To se vidi i u činjenici da je tzv. "big tech", moćna američka tehnološka industrija koja je uvijek nekako više klizila prema liberalizmu, ovog puta (barem njeni šefovi) čvrsto stala iza Trumpa. Možda zato što se zadnjih dana čini kao da je Trump vremešni mentor iza glavnog stola Ovalnog ureda dok ključnu riječ zapravo vodi Elon Musk, sa sinčićem na ramenima, opušteno i hiperaktivno u isto vrijeme, kao da je najmoćniji uredski prostor svijeta pretvorio u svoju novu radnu sobu. Vjerojatno ipak neće spavati pod stolom (zaposlenici Tesle i drugih njegovih kompanija tvrde da su ga znali viđati u takvom izdanju, gdje bi premoren jednostavno se sklupčao pod radni stol i nastavio dalje nakon par sati laganog sna), ali sve drugo - Trump dopušta, i to lukavo, znajući koliko mu Musk vrijedi u ovom trenutku.
Sve to zajedno dovodi nas do ove situacije zbog koje, kako je izjavio neki politički komentator, "u Kremlju piju votku iz boce" od sreće. Valja pričekati, pomisao da bi odjednom sve krenulo potpuno prema ruskim zamislima je jednostavno previše. To Trump ne može pustiti, u krajnju ruku bar zbog činjenice da mora, na duge staze koje su pred njim, zadržati svoj "čvrsti izgled" pred samim Putinom.
Ali to Ruse neće smetati previše, oni ni ne očekuju totalnu promjenu paradigme, već ovo što su dočekali za njih je korak do pobjede koja se do nedavno činila jako teška i iscrpljujuća. Jer Rusiju od početka rata, unatoč njihovim pojedinim vrlo teškim neuspjesima na bojištu (naročito na samom početku), stalno zapravo gledamo kao "superiorniju silu" koja, uz dovoljan protok vremena, ipak mora pobijediti. No, istina je da se Rusija itekako iscrpila da bi uopće došla do ovog stanja - a i to stanje daleko je od njihovih ranijih planova koji sad u retrospektivi izgledaju grandiozno i gotovo neostvarivo, barem kad govorimo o ratu s konstantno naoružavanom Ukrajinom.
Od zauzimanja Kijeva, proboja do Pridnjestrovlja gdje njihove snage "čekaju" još od ranih 90-ih, očito neće biti ništa. No, u tom povlačenju ambicija Rusija bi mogla ostati na vrlo čvrstom i pobjedničkom položaju. Kopnena poveznica Krima i Rusije, kontrola nad gotovo cijelim Donbasom... To sve skupa jest puno manje od "originalnog plana", ali je vlastima u Kremlju i više nego dovoljno da pred svojim, ali i mnogim drugima narodima svijeta, proglase pobjedu. Dakako, glavni cilj je također nadomak ruke, jedini koji je zapravo imao smisla iz vanjske perspektive onih koji su bili voljni podržati rusku globalno-stabilizacijsku ulogu, ali nikako ne i njihov ekspanzionizam: kraj priče o ukrajinskom ulasku u NATO savez.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
