Izrael i Hamas već su više puta ratovali otkako ova palestinska frakcija kontrolira Pojas Gaze. No, današnji iznenadni napad Hamasa na Izrael ne izgleda kao prethodne eskalacije, izgleda kao nešto veće. Vodstvo Hamasa u svojim proglasima šalje poruke u kojima ističu kako je "stigao taj dan" te se poziva na potpuni ustanak uz izjave poput "svatko tko ima pištolj, sad ga mora izvaditi i upotrijebiti". To je drugačiji od ranijih raketnih napada na Izrael - napada u kojima su Hamasove rakete najčešće završavale na nenastanjenim dijelovima zemlje, padajući po pustinji.
Ovo je veliki napad koji je imao za cilj zadati Izraelu udarac "na spavanju", uz najveće moguće žrtve u najkraćem mogućem vremenu. Zna se do koje mjere Izrael pazi na svoju sigurnost, cijela zemlja uvelike je podređena tome. Zna se da je Izrael spreman oslobađati i do tisuću palestinskih zarobljenika kako bi samo jednog jedinog svog zarobljenog vojnika izvukli na slobodu. Tom istom Izraelu deseci vojnika, vjerojatno i visokih časnika, danas je palo u zarobljeništvo. Hamasovi borci probili su sramotni zid koji je godinama držao Pojas Gaze u teškoj fizičkoj blokadi i upali su na izraelski teritorij. Od tamo stižu vijesti i o masakriranju izraelskih civila. Imajući u vidu količinu mržnje koja je godinama ključala u "najvećem zatvoru na otvorenom", kako mnogi nazivaju Pojas Gaze, ništa ne bi iznenadilo. Isto tako ništa ne može biti opravdanje za terorizam, ali i Izrael je godinama provodio teror nad palestinskim narodom, naročito stanovništvom Pojasa Gaze koje će sad još jednom biti meta nemilosrdnog izraelskog uzvraćanja udarca pri kojem se neće birati ciljevi.
Za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua ova eskalacija, koju je on danas sam nazvao "ratom", u političkom smislu dolazi "kao naručena". Da bi se vratio na vlast i ostao tamo morao je oko sebe okupiti ekstremističku desničarsku koaliciju u kojoj egzistiraju akteri koji imaju istinski genocidne namjere prema palestinskom stanovništvu. Čak i velik dio izraelskog stanovništva ustao je u pobuni protiv takve administracije (iako većinom zbog pokušaja gušenja slobode sudstva). Izrael se već mjesecima nalazi u internoj političkoj krizi bez presedana, krizi za koju su mnogi zaključili da bi uz još samo malo veću dozu napetosti lako mogla eskalirati i u građanski rat.
U isto vrijeme Netanyahu više nije ni rado viđen gost u Washingtonu. Trebalo je proći dosta dugo vremena da ga Biden pozove da svrati do Bijele kuće što je sasvim drugačiji odnos od "uobičajenog". Ova američka vlast skeptična je prema Netanyahuu već neko vrijeme, svakako nakon iznimno dobrih odnosa između njega i bivšeg predsjednika Trumpa. No, sad kad je Netanyahu postao sinonim za navodno anti-demokratske reforme, postao je balast i na Zapadu. Izrael je snažna država, ali bez američke potpore teško da može posve mirno postojati. Izrael mora imati američku podršku, baš kao što i SAD očekuje od Izraela da bude njihov i striktno njihov saveznik u uvijek turbulentnoj regiji Bliskoj istoka (dobri odnosi Benjamina Netanyahua s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom nisu prošli nezapaženo!).
Ali sad, kad islamistički militanti Hamasa upadaju u židovske kuće južnih izraelskih gradova, kako neki medijski izvori tvrde tijekom današnjeg dana, američka potpora se više ne može kolebati. Sad u prvi plan dolaze snage za koje je opstanak i sigurnost Izraela najviši mogući imperativ, a te snage su iznimno moćne u Americi - i nisu sve nužno ni židovske, na scenu sad dolaze i utjecajni kršćanski cionisti koji su, između ostalog, pogurali Trumpa da osvoji izbore 2016. (ne čudi stoga da je toliko radio za Izrael za vrijeme svog jednog mandata).
Biden i Netanyahu već su razgovarali tijekom današnjeg dana, prenose medijski izvori. Očekivano, Bijela kuća dat će maksimalnu potporu Netanyahuu i izraelskoj "obrani", a to znači da Izrael danas i u danima koji dolaze ima slobodne ruke te može srušiti nebo nad Pojasom Gaze bez ikakvog i ičijeg prigovaranja.
Jer tko će se založiti za Palestince čije snage izbijaju iz zatvora Gaze poput neke zarobljene i mučene životinje? Malo tko. Sama činjenica da ih predstavlja Hamas znači da teško mogu računati na potporu onih koji Hamas smatraju radikalnom, pa i terorističkom organizacijom. Ipak, čak i oni koji će otvoreno reći tko i što je Hamas svjesni su da u ovakvim okolnostima egzistiraju kao jedan od zadnjih pokreta otpora, zajedno sa skupinama kao što je Palestinski džihad.
Pokret otpora funkcionira onoliko dugo koliko će postojati i tzv. "Osovina otpora", odnosno linija koja započinje u Iranu, ide preko Iraka, Sirije, Libanona pa sve do Pojasa Gaze.
Nije bez razloga Izrael toliko determinirano antagonistički nastrojen protiv Irana. Svjesni su da im Teheran predstavlja kritičnu prijetnju jer iranska teokratska vlast na podjednako radikalan način zagovara oslobođenje Jeruzalema i Palestine koliko i kršćanski cionisti po Americi traže širenje Izraela i eliminacije Palestine i Palestinaca.
Palestinci su davno izgubili potporu arapskih zemalja kao što je Saudijska Arabija, moćna zemlja, ali zemlja koja upravo uz posredništvo Amerike dogovora normalizaciju odnosa s Izraelom te "usput" spominje da bi ipak trebalo stvoriti i palestinsku državu.
Ali Palestina zato ima potporu u Siriji čija vlast nije skršena ni nakon desetljeća nametnuog rata. Palestina ima potporu u libanonskom Hezbollahu za kojeg se može reći da kao da je postojao sve vrijeme baš za ovakav trenutak.
Je li ovo početak rata protiv Izraela u koji će ući i Hezbollah - jedina vojna snaga koja je porazila Izrael u direktnoj borbi? Pogledajmo što je danas izjavio Hassan Nasrallah, vođa libanonskog Hezbollaha:
Govor vrlo prepoznatljiv za vođu Hezbollaha, no između redaka dosta toga je rečeno. Situacija se "prati", a očito se pratila već neko vrijeme i bili su svjesni što se sprema. Kad bi se Hezbollah uključio u rat bio bi to velik izazov po Izrael sa sjevera, izazov o čijoj snazi je teško čak i govoriti jer precizne procjene ni nema. Ono što se pak zna je to da je Hezbollah jačao sve ove godine, a da su izraelske zračne snage na prostoru Sirije uspjele uništiti tek manji dio vojne opreme koja stalno stiže s istoka, odnosno od Irana.
Možda je Netanyahu u pravu kad je danas ovo nazvao ratom. Ovo sve izgleda kao početak jednog velikog novog rata na Bliskom istoku, a ako se nastavi ovakvim intenzitetom, ako je i Hezbollah čekao na ovaj trenutak, zajedno sa svojim sirijskim i iranskim saveznicima, ovo bi mogao biti rat koji će zasjeniti, barem na neko vrijeme, čak i ovaj u Ukrajini.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
