Nakon pada Avdivke ruska vojska ima prostor za ofenzivu kojom može dobiti rat

I prije pada istočnog grada Avdivke ukrajinska strana znala je da će izgubiti ovaj grad. To je jednostavno bilo neminovno, a suočeni s tom neminovnošću mogli su pokušati nekoliko stvari upotrijebiti za svoje interese. Prvi cilj je bio iskoristiti sam grad kao zamku u kojoj bi ruska strana gubila na tisuće vojnika, skoro pa nepotrebno, grčevito nastojeći osvojiti grad. Drugi cilj je iskoristiti sam pad grada da bi se nešto pokrenulo - u ovom slučaju to je pokušaj otključavanja velike američke pomoći, paketa teškog više desetaka milijardi USD koji je blokiran od strane republikanaca (trenutačno u donjem domu Kongresa). Naime, već u danima dok se ukrajinska strana pripremala za napuštanje Avdivke prozvali su nedostatak američke pomoći za jedan od glavnih razloga zašto će grad pasti.

I koliko je Ukrajina bila uspješna u prilagodbi epiloga velikog poraza na istoku? Što se tiče američke pomoći to ćemo tek vidjeti. Za sad se republikanci odbijaju pomaknuti s postojećih linija jer je ovo pitanje već postalo veliko pitanje internog političkog prijepora unutar samog SAD-a. Što se pak tiče ruskih gubitaka, nema sumnje da je Rusija izgubila velik broj vojnika, ali svejedno to nije bila funkcionalna klopka gdje bi Ukrajina neprijatelju nanosila višestruko veće gubitke. Nitko neće priznati stvarne vlastite gubitke, no možemo pretpostaviti da su ukrajinski možda bili tek nešto manji od ruskih.

Ukrajina je izgubila jako puno ljudi braneći Avdivku. Jasno, krenuli su od pretpostavke da moraju zbog morala vojske i nacije, zbog činjenice da je Avdivka imala gotovo mitski status neslomljive utvrde u koju Rusi nikad neće prodrijeti (iako je jesu zauzeli ranije jednom, ali samo na kratko, u sukobu za grad koji traje već deset godina). Ali koliko god ta "taktika" bila eventualno opravdana, ukrajinsko vodstvo sad se mora suočiti s jako teškom sanacijom čiste stvarnosti.

Mnogi bi ovo žestoko upiranje na obrani Avdivke (i velike gubitke u ljudstvu) sad mogli pripisati predsjedniku Volodimiru Zelenskom koji nije imao sluha za bivšeg šefa ukrajinske vojske, Valerija Zalužnog, koji je još prije nekoliko mjeseci upozorio da je rat ušao u "pat poziciju" te se samim time između redaka sugeriralo da je možda vrijeme za pregovore s Rusima prije no što Ukrajina počne gubiti dodatni teritorij.