A sad, bez zadrške: U Ukrajini se sprema nešto veliko, nešto nakon čega rat možda više neće dugo trajati
Prošlih nekoliko tjedana bilo je u znaku žestokih borbi za Soledar i Bahmut. Soledar je u međuvremenu pao u ruke ruskih snaga dok se bitka za Bahmut nastavlja. No, u isto vrijeme stvara se jedan novi narativ koji se udaljava s fronta istočne Ukrajine te se seli u glavne centre ukrajinskih saveznika. Tamo se ovih dana intenzivno raspravlja o hitnoj potrebi slanja teškog naoružanja Ukrajini.
Izgleda kao da su lobisti za slanje oružja bez ograničenja odjednom pobijedili u debati koja je inače bila poprilično izjednačena, bez jasnih ishoda. Znalo se tko želi totalnu eskalaciju bez razmišljanja o posljedicama. Kijev, jasno, ali i njihovi saveznici u Poljskoj i tri baltičke zemlje. No, iako glasni i uporni ipak nisu bili u poziciji da mijenjaju stajališta centara kao što su Berlin i Pariz. Ali nešto se u međuvremenu dogodilo i kočnice ovih opreznijih su počele popuštati. Danas pak na summitu Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu čini se da tih kočnica više niti nema i odjednom se zapadni saveznici natječu tko će brže Ukrajini poslati što teže naoružanje. Njemačka se još malo nećka, ali neće još dugo, no doći ćemo do nje kasnije.
Ispada kao da su ranija upozorenja bila davana samo zbog "fige u džepu", odnosno mišljenja mnogih na Zapadu da Ukrajina, koliko god otvoreno podržavali njenu stranu, ipak neće dugo izdržati pod ruskim vojnim naletom. Danas pak, kad se ruska vojska muči tjednima oko rudarskog gradića koji je stotinama kilometara udaljen od Kijeva, percepcije se naglo mijenjaju i raste osjećaj da se sad "isplati" poslati sve raspoloživo oružje ne bi li se Rusiji nanio poraz. Više nema onog straha da će sve to oružje previše "naljutiti Rusiju". Imamo pak njemačkog ministra financija koji ističe da Njemačka više ne ovisi o uvozu energenata iz Rusije - možda je to jedan od razloga za novopronađenu hrabrost?
No, upravo je Berlin epicentar ove priče. Kako je i poznato, njemačke vlasti poprilično su se kolebale oko snažnije vojne potpore Ukrajini. Zapravo kolebala se frakcija oko kancelara Olafa Scholza - Zeleni, koalicijski partner u njemačkoj Vladi, od početka (i prije početka) rata spremno su maksimalno podržati Ukrajinu.
Ako bi se pak moglo Njemačku natjerati da počne intenzivno naoružavati Ukrajinu, uključujući i s Leopard tenkovima, onda smo zaista korak bliže širem ratu na prostoru Europe. Nijemcima, ne svima, ali mnogima, jasno je da bi Rusija to mogla interpretirati kao njemačko sudjelovanje u ratu te dodati samu Njemačku na popis "legitimnih meta".
Nije im svejedno. Rusija je najveća nuklearna sila svijeta i nije tako teško zamisliti scenarij u kojem bi Moskva konstatirala da se Njemačku još jednom priprema i šalje na Rusiju kao što je bio slučaj u Drugom svjetskom ratu. U takvoj situaciji Rusija bi čak mogla zaključiti da to iziskuje obranu svim raspoloživim sredstvima - a zna se što to znači.
Scholz bi, ako ikako može, barem smanjio mogućnost takvog ishoda. Ali pritisak na njega raste, a on je već pokazao da nije baš jako dobar u nošenju s pritiskom.
Jasno, za pritisak iz jedne Varšave, Vilniusa, Rige ili Tallinna nije previše briga njemačkog kancelara, ali pritisak sad dolazi od tamo gdje mu je najteže ne podrediti se - iz Washingtona. Konkretno, Washington "stiže" u Njemačku.
Naime, američki ministar obrane Lloyd Austin stigao je danas u Njemačku kako bi se sastao s novim ministrom obrane Borisom Pistoriusom - samo dan nakon što je Pistorius položio zakletvu. Sutra će pak obojica sazvati desetke saveznika kako bi obećali oružje za Ukrajinu u američkoj zračnoj bazi Ramstein, sastanak koji se najavljuje kao prilika da se osigura oružje koje će biti adekvatno za promjenu tijeka rata ove godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
