Za vrijeme Hladnog rata pan-arapski identitet (ili nacionalizam) na Bliskom istoku bio je na svom vrhuncu, razne snage, primarno socijalističke, maštale su o moćnoj i velikoj arapskoj državi koja bi bila sila ne samo na regionalnoj već i na svjetskoj sceni.
Bez dvojbe, apsolutni heroj i uzor arapskog svijeta u to doba bio je egipatski socijalistički predsjednik Gamal Abdel Nasser (između ostalog i zbog njegovog otpora prema Izraelu). Naročito su ga cijenili u Siriji te su mu tadašnje vlasti u Damasku predložile ujedinjenje u zajedničku državu, što je on i prihvatio - tako je 1. veljače 1958. nastala Ujedinjena Arapska Republika (UAR), nova pan-arapska država stvorena od Egipta i Sirije iako dvije ne graniče (dakako, na budućnost UAR-a gledalo se s optimizmom i idejama potencijalne dodatne ekspanzije pri čemu bi se i druge arapske zemlje priključile).
Gamal Abdel Nasser za vrijeme govora 1960.Dakako, nije Sirija predložila formiranje nove države samo zato što je Nasser bio popularan - Siriji je trebala jedna dodatna snaga, stabilnost, sigurnost. Podsjetimo, neposredno nakon raspada Otomanskog carstva (po završetku Prvog svjetskog rata), Sirija je došla pod francusku vlast i bit će sve do završetka Drugog svjetskog rata (francuska vojska povlači se u proljeće 1946. godine).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.