Iako je robovlasništvo u SAD-u ukinuto usvajanjem 13. amandmana krajem 1865. godine, diskriminacija, i to sustavna diskriminacija i rasna segregacija, potrajala je u SAD-u još 100 godina. Sve do 1965. godine na snazi su bili tzv. "Jim Crow" zakoni (lik Jima Crowa je zapravo bila rasistička karikatura crnca), naročito na prostoru južnih američkih saveznih država. Zakoni, koji su varirali od države do države, često su diskriminirali crnačko, naročito crnačko, ali i bilo koje drugo ne-bijelačko stanovništvo (recimo u saveznoj državi Oregon sve do 1930-ih bili su zabranjeni brakovi između bijelaca i osoba kineskog podrijetla).
Rasizam i segregacija u SAD-u proizlaze uvelike iz činjenice da je SAD, nakon osamostaljenja od Britanije, zapravo bio zemlja u kojoj su dominaciju, na svim razinama, imali tzv. WASP-ovci, kratica koja dolazi od "White Anglo-Saxon Protestant", odnosno bijeli anglo-saksonski protestanti. Drugim riječima diskriminacija je bila vršena i prema drugim bijelcima koji nisu bili dio privilegirane WASP skupine, prema Ircima, Talijanima, Nijemcima, i svakako katolicima.
No, diskriminacija prema crncima održala se najduže. Neki će reći da je SAD ušao u svoju "post-rasističku" fazu tek izborom Baracka Obame za predsjednika SAD-a, a neki će reći kako još uvijek niti nije. Diskriminacija u SAD-u svakako još uvijek postoji, no kada govorimo o sustavnoj, zakonskoj diskriminaciji, ona se održala jako dugo, kako smo i spomenuli, sve do 1965. godine - a možda bi trajala i dulje da tih godina nije izbio ogroman pokret "Civil Rights Movement" (Pokret za ljudska prava) diljem SAD-a. Pokret za jednakost trajao je desetljećima, no ponajviše od sredine 50-ih do kraja 60-ih godina kada je ujedno ostvaren i najveći progres.
U tom pokretu se naročito istaknuo Martin Luther King Junior (rođen u Atlanti 15. siječnja 1929.), američki baptistički svećenik, aktivist i jedan od ključnih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva.
King je bio izuzetna osoba, što je postalo očito već od njegovih najmlađih dana. Još kao dječak s pet godina učio je napamet odlomke iz Biblije.
Krenuo je na fakultet s 15 godina, tri godine ranije nego njegovi vršnjaci. Pohađao je Morehouse koledž u Atlanti, jednu od najboljih visokih škola za crnce u Sjedinjenim Državama.
Godine 1948. kada mu je bilo 19 godina stekao je diplomu iz sociologije i krenuo na studij bogoslovlja u sjemenište Crozer u saveznoj državi Pennsylvaniji. Diplomirao je kao najbolji u svome razredu, te je nastavio studij na Sveučilištu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz filozofije religije - studirajući hinduizam, šintoizam i islam, jednako kao i kršćanstvo.
U Bostonu upoznaje i svoju buduću suprugu - Corettu Scott. I ona je, kao i on, došla s Juga. Odrasla je u crnačkoj zemljoradničkoj obitelji u Alabami. U Bostonu je pohađala studij glazbe na New England konzervatoriju. Vjenčao ih je Martinov otac 18. lipnja 1953. godine u Corettinu domu u Marionu. Martinovo prvo mjesto služenja bilo je u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u Montgomeriju u saveznoj državi Alabami. U rujnu 1954. godine kada se uselio u župni dvor crkve na aveniji Dexter bilo mu je tek 25 godina. U proljeće naredne godine stekao je doktorat teologije, a istog proljeća postaje otac. Rodila se Yolanda, prvo od četvero djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III) Martina i Corette. Uvečer, 5. prosinca 1955. nakon govora održanog u crkvi na aveniji Dexter, a kao uvod u bojkot autobusa zbog slučaja Rose Parks Martin Luther King Junior postat će medijski poznat.
Podsjetimo, Rosa Louise McCauley Parks bila je afro-američka aktivistica za ljudska prava i krojačica koju će američki Kongres kasnije proglasiti "majkom modernog Pokreta za ljudska prava" - s razlogom. Naime, Rosa Parks postala je poznata kada je 1. prosinca 1955. godine na zahtjev vozača autobusa odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. Njeno uhićenje i suđenje zbog "građanskog neposluha" rezultiralo je bojkotom autobusnog prometa u Montgomeriju, jednom od najvećih i najuspješnijih masovnih pokreta protiv rasne segregacije u povijesti, koje je Martina Luthera Kinga Juniora, jednog od organizatora bojkota, promoviralo u vođu Pokreta za ljudska prava. Uloga Rose Parks u američkoj povijesti priskrbila joj je pak status ikone u američkoj kulturi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
