Velika priča o presudnom događaju u povijesti moderne Rusije: Najkrvaviji sukob u Moskvi od Oktobarske revolucije, prva pojava misterioznih snajperista, i kako je Jeljcin tenkovima, gađajući zgradu parlamenta, uveo Rusiji neoliberalizam

Rusija nakon raspada SSSR-a bila je, u najmanju ruku, čudna zemlja... kaotična. Tranzicija iz sovjetskog socijalizma u kapitalizam došla je kao veliki šok. Službeno SSSR se raspada 26. prosinca 1991., a već nekoliko dana kasnije, 2. siječnja 1992., na snagu stupa program ekonomskih reforma ruskog predsjednika Borisa Jeljcina.

Nedugo zatim cijene odlaze u nebo, uvode se brojni novi porezi, industrija se naglo raspada zatvaranjem brojnih tvornica i Rusija ulazi u duboku depresiju. Dakako, nije dugo trebalo čekati da potpora za Jeljcin program počne padati, a to je pak dovelo do sve oštrije političke konfrontacije između njega s jedne strane i opozicije u parlamentu s druge strane.

Rusima, kao i svima nakon raspada socijalizma u istočnom bloku, obećana je jedna nova era prosperiteta, slobode, rastući životni standard... Umjesto toga uslijedila je katastrofa - već u prvoj polovici 1992. prosječna primanja za stanovnike pala su za 2 do 2,5 puta. Potpredsjednik Rusije, Aleksandar Rudskoj, Jeljcin program nazvao je "ekonomskim genocidom".

Izgledalo je da bi nove mjere mogle ne samo baciti Rusiju na koljena već je i razbiti u potpunosti. Naime, dio ruskih republika tražio je znatno veću autonomiju od Moskve, a neke su čak pozvale na proglašenje potpune neovisnosti, naročito naftom bogate republike kao što su Tatarstan i Baškirska.

Sve to vrijeme traje politička bitka između predsjednika Jeljcina i parlamenata. Naime, on si želi trajno povećati ovlasti kako bi proveo svoju glavnu misiju - masovnu privatizaciju u Rusiji.

Imajući u vidu da je nemoguće pomiriti predsjednika i parlament (u kojem su se mnogi i dalje opirali njegovim reformama), dogovoreno je da će se pitati trećeg aktera - ruski narod. 25. travnja 1993. stoga je organiziran referendum s četiri pitanja, ovo su ta pitanja i rezultati glasanja:
1) Imate li povjerenje u predsjednika Jeljcina?
59,9% - "da"
40,1% - "ne"
2) Podržavate li ekonomsku politiku koja se provodi od 1992?
54,3% - "da"
45,7% - "ne"
3) Treba li održati prijevremene predsjedničke izbore?
48,8% - "da"
51,2% - "ne"
4) Treba li održati prijevremene parlamentarne izbore?
69,1% - "da"
30,9% - "ne"

Dakle, većina glasača ipak je stala uz predsjednika. Ipak, nekoliko dana kasnije, Prvog Maja, na ulicama Moskve izbijaju žestoki sukobi između anti-vladinih (anti-Jeljcin) prosvjednika i policije, a pritom je jedan policajac preminuo od zadobivenih ozljeda.

Jeljcin, osnažen referendumskim rezultatom, kreće u akciju - 21. rujna 1993. raspušta parlament, koji se tada još uvijek zvao "Vrhovni Sovjet", a sjedište mu je bilo, kao i današnjem ruskom parlamentu, Bijela kuća (Beli dom) u Moskvi.

Predsjednik Boris Jeljcin održao je govor ističući kako raspuštanjem parlamenta može provesti brzu tranziciju prema funkcionalnoj tržišnoj ekonomiji. Njegov potez su, očekivano, na Zapadu pozdravili, naročito u SAD-u (od početka je u dobrim odnosima s Washingtonom koji ga snažno podupire u njegovoj namjeri).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.