Iako se Norveška po izbijanju Drugog svjetskog rata proglasila neutralnom, nacistička Njemačka pokrenut će invaziju na nju početkom travnja 1940. Već do 10. lipnja 1940. Njemačka će okupirati cijelu Norvešku i kontrolirati je sve do kraja rata, odnosno do svibnja 1945. Kao i u nekim drugim zemljama Njemačka će i ovdje instalirati marionetski režim. Na čelu istog nalazio se Vidkun Quisling - po njemu će i nastati termin "kvislinški režim", a "kvisling" je danas riječ koja je postala sinonim za izdajnika i kolaboracionista. Za sve to biti će osuđen nakon rata i pogubljen 1945.
No, današnja priča o dalekoj Norveškoj je jedna znatno nam bliža. Naime, za vrijeme okupacije Norveške nacisti su tamo dovodili razne ratne zarobljenike kako bi im gradili infrastrukturu u pripremi za obranu od potencijalnog savezničkog iskrcavanja u Norveškoj. Između ostalog dovedeno je i oko 5,000 ratnih i političkih zarobljenika s prostora bivše Jugoslavije (u suradnji s marionetskom NDH, dakako). Bilo je tu raznih nacionalnosti, no znatan broj bili su Srbi, i to većinom ne zarobljeni Partizani već civili koje je fašistička NDH slala po etničkoj osnovi. U hladnoj Norveškoj završilo je i dosta muslimana iz Bosne, ali i osoba svih nacionalnosti s prostora nekadašnje Jugoslavije.
Njih oko 5,000 raspoređeno je u logore po Norveškoj te su korišteni za izgradnju fortifikacija, ali i ključnih prometnica - uključujući i tzv. "Krvavu cestu" (dio današnje norveške autoceste E6). Jezivi naziv "Krvava cesta" nije bez razloga. Zarobljenike iz Jugoslavije tretiralo se na strašan način. Izgladnjivani su i ubijani na naročito okrutne načine. Vjeruje se da je u kampovima i na izgradnji ubijeno ukupno 2,368 Jugoslavena (žrtvama masakra 1949. u Norveškoj je podignut spomenik, no na njemu se navodi kako je ubijeno "više od 500" osoba).
Posebno strašan podatak je činjenica da se o ovim masakrima u Norveškoj čak ni dan danas ne govori dovoljno, a mnogi - pa čak i s ovih prostora - nisu ni čuli za pokolj jugoslavenskih zarobljenika u Norveškoj. Kontroverzna je i činjenica da se u samoj Norveškoj rijetko govori o stradanju ovih ljudi, a razlog bi mogao biti taj da su u masakru sudjelovali i brojni norveški stražari angažirani od strane nacističke Njemačke i spomenutog "kvislinškog režima".
Poznati norveški povjesničar Knut Flovik Thoresen rekao je 2013. u razgovoru za najveći norveški dnevni list Dagbladet: "Norveški stražari u kampovima na sjeveru zemlje činili su tako strašne zločine protiv jugoslavenskih zarobljenika, to je bilo toliko okrutno da sumnjam da sam igdje čitao o takvim brutalnostima".
Nakon dosta godina 2009. na cijelu priču osvrnuo se norveški list Aftenposten koji piše: "Mi svoje učenike šaljemo s organiziranim autobusima u Njemačku i Poljsku, da tamo vide mjesta gdje su se događali zločini, bez da uopće spominjemo podjednake zločine koji su počinjeni u Norveškoj".
Jugoslavenski zarobljenici na sjeveru Norveške ubijani su često, no najveći masakr dogodio se na današnji dan, 18. srpnja 1942. godine u kampu Beisfjord broj 1. Ubijeno je ukupno 288 Jugoslavena po naredbi njemačkog Reichskommissara za Norvešku, Josefa Terbovena.
Beisfjord na karti NorveškeNaime, u logoru u Beisfjordu došlo je, zbog katastrofalnih higijenskih uvjeta u kojima su držani zarobljenici, do epidemije tifusa. Odlučeno je da se svi bolesni i one na koje se sumnja da bi mogli biti zaraženi - ubije. Zarobljenicima je naređeno da iskopaju sami svoje grobove kraj kojih su stajali i padali u njih nakon što bi bili likvidirani metkom u potiljak od strane straže. Oni koji su pak bili preslabi da bi iskopali sami sebi grob ostavljeni su u dvije barake koje su zatim zapaljene. Tko god je pokušao pobjeći kroz prozor bio bi strijeljan.
Oni za koje se pak zaključilo da su zdravi, njih oko 600, poslani su na marš do 30 kilometara udaljenog Bjørnfjella gdje ih je čekao novi logor. Tamo su stavljeni su karantenu. a potom su dva dana podvrgavani testu fizičke spremnosti - morali su optrčati logor šest puta. Oni koji to nisu mogli bili su strijeljani. Tijekom sljedećih pet tjedana na taj način je ubijeno još 242 zatvorenika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
