Priča o ruskoj prodaji Aljaske SAD-u fascinantna je povijesna epizoda. Ovaj ogroman teritorij Rusko carstvo je 1867. prodalo SAD-u za svega 7,2 milijuna USD, što je, kada se izračuna inflacija, oko 120 milijuna USD u današnjem novcu - i dalje smiješna cifra. Govorimo o zaista velikom prostoru, točnije 1,518,800 km2. Dakle, SAD je od Rusije, u preračunatom današnjem novcu, po kvadratnom kilometru platio ispod 80 USD!
Zvuči kao prodaja zbog koje će se Rusi dovijeka "tuči po glavi". Danas, kada je svaka točka na svijetu u neku ruku "strateška" točka (a Aljaska to bez sumnje jest), možda se i "grizu" zbog te prodaje za sitne novce, ali tada nisu razmišljali tako. Štoviše, činjenica je da su se Rusi pokušavali Aljaske riješiti što je prije moguće! Dakako, postoje razlozi.
Krenimo prvo s pričom o tome kako su Rusi uopće dospjeli do ovog teritorija na sjeveru Sjeverne Amerike.
Na prostor današnje Aljaske, tadašnje "Ruske Amerike", početkom 18. stoljeća prvo su počeli dolaziti tzv. "Promišljenki" - to su bili ruski najamni radnici, mahom pripadnici autohtonih naroda Sibira, koji su se primarno bavili lovom i trgovinom krznom. Došli su na Aljasku i tamo proširili svoju operaciju.
Ruski "Promišljenki" proširili su se prema Istoku te su prvi kolonizirali Aljasku u prvoj polovici 18. stoljeća
U to vrijeme Aljaska još nije bila ničija, bar ne u državnom smislu - živjeli su tamo pripadnici autohtonih naroda (i gustoća naseljenosti nije bila velika).
Rusi su prvo došli u kontakt s Aleutima. Aleuti su pak narod eskimsko-aleutske porodice nastanjen na Aleutskom otočju, i nekim otocima u Beringovom moru. Što su Rusi učinili s ovom kulturom koja se primarno bavila ribolovom? Očekivano, porobili su ih i izrabljivali. Živjeli su tako Aleuti u vrlo teškom stanju kojih 20 godina, ali njihova sudbina će se promijeniti na bolje kada u Ruskom carstvu na vlast dolazi carica Katarina II. Velika. Naime, ona je odmah po dolasku na vlast, već 1763. naredila svojim subjektima da se prema Aleutima odnose s poštovanjem. Napetosti su se tada poprilično smirile, a u nekim naseljima stvorena je mirna koegzistencija između Rusa i Aleuta.
Aleuti u tradicionalnoj nošnjiDio Aleuta je poginuo u ranijim sukobima s Rusima, ali ti sukobi bili su zanemarivno smrtonosni u odnosu na puno veću strahotu koja je došla s Rusima - razne bolesti iz Euroazije... Naime, Aleuti, koji nisu imali kontakta s vanjskim svijetom, nisu bili imuni na bolesti koje su tada bile endemične na prostoru Europe i Azije. Od tih zaraznih bolesti do kraja 18. stoljeća preminulo je gotovo 80% aleutske populacije!
Što se tiče drugih autohtonih naroda, Rusi su ih lako pokorili i podredili, primjerice Koniag Indijance u unutrašnjosti Aljaske.
Kako su Rusi tretirali Aljasku, kao svoju koloniju? Iz početka ne, sve se odvijalo poprilično "neformalno", iako je ruska pravoslavna crkva bila aktivna od početka, gradile su se crkve, a lokalno autohtono stanovništvo nastojalo se pokrstiti.
Tek 1821. ruski car Aleksandar I. proglasio je ruski suverenitet nad ovim prostorom i to dekretom, ističući kako je sav prostor iznad 51. paralele od sada dio Ruskog carstva (a uvedena je i zabrana prilaska za sve brodove na manje od 115 milja od novog ruskog teritorija). Dakako, sada se oglasio i SAD oštro prosvjedujući protiv ove odluke. Naime, Amerikanci su imali i vlastite ideje za ekspanziju, no prije svega vjerovali su da će u budućnosti glavna trgovina biti prema Aziji, odnosno na Pacifiku, a u tom smislu Aljaska ima veliku vrijednost.
Ruska Amerika 1860.Rusi, ne želeći previše iritirati Amerikance, koje su tada smatrali bitnim partnerom u pružanju otpora Britaniji, pristali su stoga već tri godine kasnije, 1824., na poseban Rusko-američki sporazum na temelju kojeg su se ruske luke otvorile za američke brodove, a car Aleksandar I. pristao je pomaknuti teritorij sjeverno od 54°40′.
Činjenica jest da Rusi pak nikad nisu vidjeli (ili uvidjeli) neku veliku važnost u ovom teritoriju. Prostor je bio velik, a njihova prisutnost mala. Imajući to u vidu naročito ih je brinula mogućnost da bi Britanija, ako poželi, mogla s lakoćom zauzeti prostor cijele Ruske Amerike, odnosno današnje Aljaske. Razmišljajući o tome došli su na ideju da bi možda najbolje bilo sve to prodati, dok se još može prodati!
Ta razmišljanja su postala još kudikamo intenzivnija nakon što je Rusija izgubila Krimski rat (1853-1856), koji je unatoč imenu zapravo (kao i više velikih ratova) započeo na Balkanu. Alijansa Britanije, Francuske i Otomanskog carstva porazila je Rusko carstvo koje je pritom izgubilo oko pola milijuna vojnika.
Opsada Sevastopolja za vrijeme Krimskog rata (1853-1856) - nakon gubitka istog Ruskom carstvu se još i više žurilo oko prodaje Aljaske!
Krimski rat bio je velika povijesna prekretnica. Naime, europske sile uvidjele su kako Otomansko carstvo slabi i da je samo pitanje vremena kada će ga Rusija skršiti i zavladati njegovim, pa i širim, teritorijem. Stoga je Krimski rat bio zaista odlučujući (osim na Krimu, otkud mu i ime, vodio se i na mnogim drugim prostorima - već spomenutom Balkanu, Kavkazu, pa i Dalekom istoku). Cilj rata bio je spriječiti prodor Rusije prema Zapadu. Da se u tom ključnom trenutku sile poput Britanije i Francuske nisu priključile već iscrpljenoj Turskoj, tko zna kako bi danas izgledala karta Europe, a možda bi i prostor cijelog Balkana bio dio Rusije. Naime, prije početka Krimskog rata Rusija je već kontrolirala ušće Dunava i Moldaviju. Sve to će izgubiti nakon poraza u Krimskom ratu, ali i povijesnu priliku ekspanzije prema Zapadu.
No, vratimo se u Rusku Ameriku. Nakon poraza u Krimskom ratu Rusija je bila još odlučnija u naumu da proda Aljasku, vjerujući da je sada samo pitanje trenutka prije nego će Britanci doći po nju i s lakoćom je osvojiti (jer u slučaju takvog sukoba nisu imali ambicije braniti je).
Ruski car Aleksandar IINa vlasti u Rusiji sada je car Aleksandar II. i odluka je donijeta - Aljaska se mora hitno prodati. Dakako, kao što svaki dobar prodavač zna, takvu odluku ne treba previše razglašavati uokolo... jer cijena bi bila još i niža kada bi se pročulo da se Rusi tako hitno žele riješiti ovog prostora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
