U travnju 2015., samo nekoliko tjedana nakon početka saudijske vojne intervencije u Jemenu, iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif poslao je Ujedinjenim narodima mirovni prijedlog od četiri točke. Redoslijed je bio jednostavan - trenutačni prekid vatre i stranih vojnih napada, dostava humanitarne pomoći, razgovori između jemenskih političkih skupina te uspostava široke vlade nacionalnog jedinstva. Zarif je pritom inzistirao da o budućnosti Jemena moraju odlučivati sami Jemenci, a ne Iran i Saudijska Arabija za pregovaračkim stolom.
Prijedlog ipak nije daleko stigao. Tadašnja jemenska vlada, koju je podupirala Saudijska Arabija i koja je djelovala iz egzila, odbacila ga je kao politički manevar. Zapadni i arapski diplomati također su izražavali sumnju u mogućnost da Iran bude neutralan posrednik. Rasprava se tako nije vodila samo o sadržaju mirovnog plana, nego i o tome ima li njegov predlagatelj pravo na ulogu mirotvorca.
Jedanaest godina poslije Iran ponovno nudi posredovanje, a stari problem nije nestao. Teheran ima političke veze s Hutijima i istodobno je regionalni suparnik Rijada. Upravo ta povezanost daje mu potencijalnu mogućnost komunikacije s jednom stranom, ali drugoj otežava prihvaćanje njegove posredničke uloge. To je jedna od dugovječnih ironija jemenske diplomacije - država koja može razgovarati s važnim sudionikom sukoba ne mora biti država kojoj njegov protivnik želi povjeriti organizaciju mira.
Izvor priloga
Može li Iran biti učinkovit posrednik u pregovorima o miru u Jemenu?
Ukupno glasova: 1
Anonimna anketa. Svaki korisnik može glasati samo jednom
Rasprava