Nametanje neostvarivih standarda

Pred par dana promakla je obljetnica koja se vise ne spominje, 15.05.1945., predala se vecina nacistickih formacija koje su nastojale docekati zapadne saveznike. Na ovu zavrsnu bitku kod Dravograda nas redovito (ovdje u Hrvatskoj) podsjeca obljetnica stradanja kolaboracionista neposredno nakon toga. Iz godine u godinu slobodni demokrati nam spominju zlocin totalitarnog rezima koji nije ratne zarobljenike zbinuo i proveo pojedinacne sutske procese. Slazem se da je to primjeren standard, ali je u onim okolnostima apsolutno nemoguc. Blesavo mi je nabrajati povjesne cinjenice, ali ipak: Datum je desetak dana iza sluzbene kapitulacije nacizma. Borbe su bile izuzetno krvave za obje strane. Nacisti su streljali vlastite kolebljivce, sve sumljivce te, naravno, bandite koji su ih napadali. Javni plan je bio prikljucenje zapadu u borbi protiv komunizma (a u Grckoj britanci od 1944. postavljaju kralja uz amnestiju kolaboracionistima ako ga podupiru).
Na ovo me potakao clanak u Jutarnjem listu. Nadite Jandrokovica i drustvo. Procitajte sve krasne formulacije. I dalje ne mogu svatiti da netko zahtjeva od nasih pradjedova i djedova da odbace pet godina i ponude razumjevanje i oprost poput katolickih svetaca. Uostalom, gdje se to dogodilo?