Američki mediji otvoreno pozivaju na "smjenu režima" u socijalističkoj Venezueli, drugi svojom šutnjom daju sličnu razinu potpore

Urednički tekst lista New York Post o Venezueli savršen je primjer kako izgleda prva faza imperijalnog huškanja – trenutak kada se agresija prikazuje kao nešto “zdravorazumsko”, moralno nužno, gotovo pa civilizacijska dužnost. Madurova vlast se ne naziva vladom, nego “režimom”, narod se svodi na pasivnu žrtvu kojoj treba “osloboditelj”, a golemo američko vojno gomilanje u Karibima predstavlja se kao tehnički detalj u “ratu protiv kartela”. U stvarnosti, dovoljno je pogledati broj ubijenih u napadima na te brodove u sklopu Operacije “Južno Koplje” – najmanje 80 mrtvih u nešto više od dva mjeseca, uključujući i ribare i civile (!) – da bude jasno da se već vodi rat, samo bez službenog proglašenja.

Retorika “narko-terorizma” služi upravo tome: da se ljudi na moru – bez suda, bez optužnice, bez ijednog javno iznesenog dokaza – proglase teroristima i likvidiraju projektilom. Pravna i akademska zajednica na Zapadu već upozorava da ovakve operacije krše osnovna načela međunarodnog prava i ne mogu se opravdati pozivanjem na samoobranu SAD-a od ribarskih brodova u Karibima. Zanimljivo, čak i ankete u SAD-u pokazuju duboku podjelu, s većinom građana protiv ubijanja osumnjičenih narko-dilera u inozemstvu bez ikakvog procesa – dakle, ni u samom “civiliziranom svijetu” ne postoji konsenzus koji NY Post tako samouvjereno priziva.

Istovremeno, u Karibima se raspoređuje 11 ratnih brodova i oko 15.000 američkih vojnika – najveća koncentracija američke vojne sile u toj regiji još od invazije Paname 1989. godine – a sve se prodaje kao borba protiv kokaina.