Roger Waters u emotivnom govoru o novom sukobu: "Plačem za svom braćom i sestrama u Svetoj zemlji - zar smo postali gluhi na pozive Majke prirode?"

Jedan od istaknutijih boraca za prava Palestinaca svakako je britanski glazbenik Roger Waters (80), jedan od utemeljitelja legendarnog sastava Pink Floyd. Waters godinama radi na tome da se svijet bolje upozna s okolnostima u kojima žive Palestinci, bilo pod okupacijom na prostoru Zapadne obale, ili pod blokadom u Obali Gaze. Kako bi se moglo i očekivati, Waters se zbog toga našao često i na meti kritike onih koji očito smatraju da se o progonu palestinskog naroda ne bi smjelo niti govoriti.

Tijekom godina Roger Waters također se istaknuo i kao oštar kritičar imperijalizma i neo-kolonijalizma svih vrsta, osuđujući napade sankcijama na zemlje kao što su Kuba i Venezuela, ali i progovarajući o zapadnoj agresiji na Siriju kroz višegodišnje podupiranje radikalnih islamističkih skupina.

Na trenutačan sukob između Izraela i Hamasa osvrnuo se nekoliko dana nakon izbijanja konflikta. Ovim putem prenosimo kompletan transkript njegovog osvrta.

Roger Waters: "Ovo sam zapisao prije dva dana, 11-og. Pročitat ću vam. Jednostavno se zove - 'Gaza'. 11. listopada 2023.
Teško mi je oko srca, ljut sam i tužan. Imam nešto za reći. Očito. U ovaj bubanj udaram skoro 20 godina. Moja poruka je jednostavna. Sve ove godine čini mi se kao da smo gluhi na pozive Majke prirode, pozive na jednaka ljudska prava, za svu našu braću i sestre. Jednaka ljudska prava su jedini protuotrov ratu.
Prošle subote slušali smo izvješća o ratnim zločinima. Osuđujem te zločine bez rezerve. Imam palestinsku prijateljicu, Lomu Al-Arijah. Živi u Bejrutu. Poslala mi je poruku usred noći. Da mi javi kako su 11 članova njezine obitelji, uključujući nećak od dvije godine, ubijeni u izraelskom bombardiranju dok su sjedili u mraku, u Gazi, u nedjelju navečer.
Naomi Klein, u jučerašnjem članku u Guardianu, rekla je da se ne može dopustiti da se ovo nastavi. Slažem se s Naomi Klein.
Evo mojih prijedloga što bi trebalo učiniti. To je moje mišljenje, no vjerujem da je ovo to što bi trebalo učiniti.

Jedan: mora postojati trenutačni i trajni prekid vatre. Nema više ubijanja od strane bilo koga. Uključujući Hamas i IDF.

I kako onda spriječiti daljnje krvoproliće?

Dva: okupite se za velikim stolom i osmislite detaljno rješenje s jednom državom za ovaj nesveti kaos. To bi trebala biti jedna država koja se temelji na poštivanju jednakih ljudskih prava, prema međunarodnom pravu.

Nova država, s jednakim ljudskim pravima za sve svoje građane, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost ili prethodno državljanstvo.

Ova nova država bila bi - podcrtao sam to dok sam pisao - stvarna, prava demokracija.

Tri: Pretpostavljam da bi novi državni Ustav trebao uključivati odredbu za saslušanja istine i pomirenja kao što su imali u Južnoj Africi nakon apartheida.

Četiri: Dodatna stvar. Očito, Golanska visoravan nije dio svega ovoga. Golanska visoravan je dio Sirije.

Dakle, to je san.

Srce mi je i dalje teško. Plačem za svom braćom i sestrama u Svetoj zemlji. Muslimanima, kršćanima, Židovima, druze, agnosticima i ateistima, podjednako.

Možemo li se svi zajedno veseliti svijetu bez rata? Vjerujemo li u univerzalna ljudska prava ili ne? Sanjamo li svijet gdje su svi muškarci i žene jednaki pred zakonom ili ne?

Moj otac, koji je živio 1914. do 1944., sanjao je taj san. Umro je u Italiji boreći se protiv nacista da obrani taj san. I ja sanjam taj san. Bez 'ako', 'i', i 'ali'. Ja sanjam taj san.

Stoga, koga se tiče... molim vas, prestanite"