Washington Post: Jugoslavija kao lekcija za EU - iste sile koje sad djeluju u EU uzrokovale su raspad Jugoslavije
Objavljeno

Charles Lane / Washington Post:
Jednom davno u Europi bila je jedna konfederacija koja se protezala od Alpa do Jadrana, na liniji stare granice između zapadnog kršćanstva i Bizanta.
Konfederacija je obećavala vječni kraj ratovima koji su kroz povijest dijelili njene konstitutivne narode.
Uz slobodnu želju za međuovisnost kroz zajedničku valutu i slobodno kretanje rada i kapitala, ta konfederacija ponudila je "treći put" koji se nalazio između okorijelog kapitalizma američkog stila i neučinkovitosti centralnog planiranja.
Zemlja je također ponudila alternativni centar moći (Nesvrstane) zemljama koje nisu željele biti saveznik SAD-u ili Kini i Rusiji.
Obzirom da je Jugoslavija propala 1991., a njen pad bio popraćen obnovom etničkih sukoba krvavijih od borbi u Drugom svjetskom ratu koje je poslijeratna konfederacija nastojala zaustaviti, kako piše Chuck Lane, dopisnik W.Posta, - Neću pretjerivati u analogiji između Jugoslavije i današnje problematične Europske unije. Jugoslovenski „tržišni socijalizam" je bio više autoritaran nego europska socijaldemokracija. Nije priča o "bratstvu i jedinstvu" kod kuće i "nesvrstanosti" u inozemstvu održala Jugoslaviju cjelovitom, već željezna ruka njenog vođe Josipa Broza Tita kojeg su, nakon smrti 1980.godine, naslijedili neuspješni birokrati.
Međutim, ne želim ni potcijeniti tu analogiju. Kao i Europska unija, i Jugoslavija je konstantno pokušavala ispraviti duboko ukorijenjena rivalstva birokratskim putem, kako između Albanaca i Srba, tako i između Srba i Hrvata. Promjene vodstva, dupliranje institucija i izmjene ustava nikad nisu uspjele zaustaviti spomenuta rivalstva, iako je većina naroda Jugoslavije govorila istim jezikom.
Pitanje je kako, i da li uopće, ijedna multinacionalna konfederacija može preživjeti između Urala i Atlantika, nedugo nakon Drugog svjetskog rata i Hladnog rata koji ga je faktički produžio.
Kako Europska unija može izbjeći sudbinu svakog dosadašnjeg carstva ili konfederacije u europskoj povijesti?
Dakle, kriza s kojom se suočava Europa danas nije u potpunosti bez presedana. Nije riječ samo o ekonomskoj i financijskoj krizi.
Kratkotrajnim nastojanjima europskih političara kojima prikrivaju nered, isti zanemaruju tektonske sile koje su se urotile protiv Europe, zanemarujući da su slične sile razorile Sveto rimsko carstvo i Jugoslaviju.
Ukoliko stvari promatramo na taj način, budućnost Europe ne izgleda sjajno.
Francusko-njemačko rivalstvo je izazvalo jedno krvoproliće za drugim, od kojih je najmonstruozniji bio Drugi svjetski rat.
Da li je EU pretjerano ekspandirala zbog toga što je Francuska trebala sredstvo za vlastite nerealne vanjskopolitičke ambicije? Ili zato što su siromašnije zemlje u Europi željele biti privilegirane na način da budu bliže bogatoj Njemačkoj? To više nije ni bitno.
Činjenica je da je Europa u škripcu s tom konfederacijom iz kojeg se više ne može izvući ni politički ni ekonomski.