Prvi Maj 2012 - obilježavanje Međunarodnog praznika rada diljem svijeta

Međunarodni praznik rada, poznatiji i kao Prvi maj, slave radnici diljem svijeta. Najčešće se obilježava uličnim demonstracijama na kojima sudjeluju sindikati, radničke organizacije i brojni ljevičarski pokreti. Prvi maj se slavi i kao službeni praznik u preko 80 zemalja svijeta, neslužbeno se slavi u gotovo cijelom svijetu.
Prvi maj se počeo slaviti kao uspomena na masakr radnika u Chicagu, 1886, kada je policija otvorila vatru na prosvjednike i ubila na desetke. Prvo se službeno počeo slaviti u Francuskoj, kada je na zasjedanju Druge Internacionale (međunarodna zajednica radničkih i socijalističkih stranaka) u Parizu proglašen praznikom 1989.

Ove godine proslava Prvog maja poprima elemente prosvjeda, jer radnici diljem svijeta nalaze se u izuzetno lošoj situaciji koja postaje sve gora. Sve teži život radnika itekako se osjeti u Europi - diljem kontinenta financijska kriza nastoji se sanirati brutalnim "mjerama štednje" kojima se najviše pogađaju upravo radnici. U mnogim državama Europe na snazi je otvorena anti-radnička pobuna koju vrše vladajuće elite - ukidaju se socijalne beneficije, ruše se brojna radnička prava, preotimaju se javne službe koje bi trebale biti u interesu naroda, a ne elementi natjecanja na slobodnom tržištu. Donose se zakoni i odredbe koje pogoduju isključivo krupnom kapitalu, Hrvatska nije iznimka - prijedlog Vlade da mladi nezaposleni "volontiraju" za mizernih 1,600 kn mjesečno nije ništa drugo nego apsolutno pogodovanje kapitalističkoj eliti.

Radnici diljem Europe pokazali su kako se ne mire sa sudbinom koja im se želi nametnuti. Svaki veliki radnički prosvjed šalje val panike u redove vladajućih elita. U eri kada su investicije i ulaganja postale izuzetno spekulativnog karaktera, svaki veći prosvjed itekako igra svoju ulogu - to je ujedno i centralni razlog zašto se pojedini veliki prosvjedi gotovo ignoriraju u većim europskim medijima - da se slučajno ne bi "širila panika".

Aktualna žarišta u Europi lako je identificirati - to su Grčka, Italija, Španjolska, Portugal, Irska, no mjere štednje imaju razoran učinak i znatno šire - tako da danas imamo masovne prosvjede i u Belgiji, Britaniji, Češkoj, Sloveniji, Rumunjskoj. Samo je pitanje dana kada će ovaj brutalni neo-liberalni plan zahvatiti cijelu Europu, pa i one države koje se danas još uvijek naivno naziva "stabilnima".
Nad Grčkom je izveden najteži oblik anti-radničke revolucije, no danas su sve oči uprte u Italiju i Španjolsku - te gigantske EU ekonomije opasno se ljuljaju nad znatno većim kolapsom. Događaji vezani uz te dvije zemlje mogli bi znatno promjeniti aktualnosti u cijeloj Europi.