Izjava SRP-a povodom referenduma za ulazak u EU: Ne!

Slijedeći tekst poslan je kao priopćenje medijima od strane Socijalističke radničke partije Hrvatske (SRP) po pitanju referenduma o ulasku u EU, objavljujemo zaprimljeni izvorni tekst u cijelosti:

Socijalistička radnička partija Hrvatske protivi se uključivanju Hrvatske u Evropsku Uniju, jer to naprosto nije ni zahtjev ni interes njenih građana, nego diktat evropskog multinacionalnog kapitala i njegovih moćnika, te samo uskih interesa domaće nove klase koja je hrvatsko radništvo i narod posljednjih dvadeset godina opljačkala i naš život srozala na najnižu razinu, pa bi se upravo tako i distribuirala i ta neka možebitna korist od ove asocijacije.

EU nije politička zajednica evropskih naroda, kako nas vladajuća kasta uporno zasljepljuje, nego asocijacija krupnoga kapitala, banaka i njihova tržišta, u kojoj su narodi tek najamna radna snaga, potrošači i agregatna potražnja, i koji žive po sociološko-kulturološkom diktatu toga kapitala. Stoga EU nije ni narodna, ni pravedna, ni zajednica. Ne pruža jednake mogućnosti svima pa prema tome nje ni široka. Njena politička paradigma je takozvano slobodno tržište, kao neka datost, a sve ostalo su „devijacije“, pa nije ni demokratska, jer se demokracija i slobodno tržište ne poklapaju, nego međusobno suprotstavljaju. EU je naprosto kapitalistička i stoga, na duži rok, neodrživa.

Naročito nakon usisavanja takozvanih tranzicijskih zemalja, u njoj će se, samo u nešto „evropskijoj“ formi, artikulirati nejednaka razmjena i sve nejednakosti između jakih i homogenih privreda s jedne, te slabih, dezartikuliranih, rubnih i tranzicijskih privreda s druge strane, socijalnih slojeva i klasa, većih i malih naroda, baš kao što se to manifestira i na globalnoj razini između razvijenog kapitalističkoga centra i nerazvijene periferije (i poluperiferije) trećega svijeta, i produbljivati razlike u razvijenosti, kao što su se one dramatično produbljivale tokom cijelog dvadesetog stoljeća i povećale za skoro trideset puta. To je temeljni zakon akumulacije kapitala u svjetskim razmjerima. Iz toga izvlačimo zaključak da se nerazvijenost perifernih i tranzicijskih zemalja ne može prevladati prostim uključivanjem u asocijacije razvijenoga centra jer se time procesi koji produbljuju nejednakost ne
usporavaju, nego ubrzavaju i pojačavaju. Slobodno tržište koje bogati promoviraju, samo je dobar medij da se ta nejednakost produbljuje, a kapital koncentrira prema centru. Naravno, dok cijeli poredak ne završi u kaosu.