Kijev želi pokazati da se Zapad ne mora bojati Rusije, da Putin neće eskalirati, da je sad taj trenutak kad se Rusiji treba zadati najveći udarac... ali iz Moskve upozoravaju da je ovo "na rubu Trećeg svjetskog rata"

Mnogi su konstatirali da ukrajinski upad u rusku regiju Kursk nema nužno neki vojni značaj, čak i da jest tako, ima veliki politički značaj. Naime, Kijev (a i neki od njegovih militantnijih saveznika) dugo vremena nastoje uvjeriti svoje glavne sponzore, primarno SAD, da im trebaju dati maksimalne količine oružja i potpuno slobodne ruke da to oružje koriste kako god požele, a ne da se ograničavaju zbog straha od moguće ruske odmazde.

Činjenica jest da je Bidenova administracija u mnogo navrata bila suzdržana po pitanju maksimalne potpore Ukrajini (iako je američka vojna pomoć daleko najveća) ističući kako ne žele da sukob eskalira na način da preraste u rat koji bi zahvatio i ostatak Europe, samim time i NATO teritorij, nakon čega bi, po liniji kolektivne obrane, i sam SAD morao ući u takav rat.

Zbog toga SAD nije Ukrajini dozvoljavao napade raketama unutar ruskog teritorija, a i ranije pokušaje proboja ruske granice su, neslužbeno i putem diplomatskih kanala, kritizirali ističući da takvi potezi mogu dovesti do znatno veće ruske odmazde.

Jasno, SAD i NATO saveznici svjesni su da upravo oni omogućavaju Ukrajini da izdrži silu ruske invazije i da zbog toga Moskva sve češće u izjavama poručuje da je u ratu ne samo s Ukrajinom već i s "kolektivnim Zapadom". Dakako, ostatak Europe gdje još uvijek vlada mir može jako puno izgubiti u slučaju da se rat proširi iz Ukrajine, ali iz perspektive Kijeva tu nema previše opasnosti - bar ne za njih. Ukrajini, strateški gledano, nimalo ne bi smetalo da se i druge zemlje direktno uključe u rat protiv Rusije, ili da barem počnu slati svoje trupe u Ukrajinu kako bi pomogli u borbi. Podsjetimo, početkom godine francuski predsjednik Emmanuel Macron dao je izjave koje sugeriraju da bi bio spreman to učiniti.