Degutantne vijesti iz Grčke: neonacisti iz Zlatne Zore preuzimaju ulogu "redarstvenika" uz blagoslov policije

Kriza u Grčkoj donosi sve više loših i do jučer potpuno neočekivanih posljedica. Jedna od njih je i neobična uloga koju ultra-desničarska domaća "Zlatna zora" preuzima u grčkom društvu. Pripadnici te neonacističke grupe sve više preuzimaju ulogu "zaštitara" odnosno "redarstvenika" na ulicama Atene ali i drugim grčkim gradovima. Često nemoćna grčka policija građanima sve češće preporučuje da se za osobnu zaštitu obrate – upravo pripadnicima "Zlatne zore". Konkretnu stranku zato mnoge žrtve kriminalaca širom Grčke sve više vide kao svog "zaštitnika".

Jedna od žrtava kriminala, inače visoko obrazovani američki službenik koji živi u Grčkoj, nedavno se povjerio novinaru britanskog Guardiana da je njegova obitelj bila doslovno šokirana kada je nakon jednog incidenta, koji je izazvao imigrant albanskog porijekla, zbog čega se navedeni službenik i obratio policiji - od službenika u lokalnoj policijskoj stanici dobio preporuku da se radije obrati pripadnicima Zlatne zore. "Odmah su mi rekli da, ako se radi o nečemu što je u vezi sa imigrantima - neka se obratim Zlatnoj zori", potvrdio je britanskom novinaru 38-godišnji službenik, koji je zbog straha za vlastitu sigurnost i posao pristao da razgovara za medije samo pod uvjetom da mu se garantira anonimnost. "Ne zagovaram 'Zlatnu Zoru', ali ovdje postoji akutni socijalni problem, koji se pojavio sa nestankom osjećaja sigurnosti ljudi, koji pripadaju nižem ili srednjem sloju u urbanim centrima. Ako policija i službeni mehanizmi ne mogu osigurati sigurnost građanima, onda si prisiljen okrenuti se drugim neuobičajenim rješenjima", objasnio je američki diplomata za Guardian.

I drugi građani Grčke, koji su imali slično iskustvo tvrde kako desničari, koji su se uspjeli probiti u parlament sa parolama da će se obračunati sa "imigrantskom bagrom" - sada zaista obavljaju "poslove" neučinkovite države, koja je veliki broj ljudi ostavila sa osjećajem potpune bespomoćnosti. "Priroda mrzi prazan prostor i 'Zlatna Zora' samo popunjava vakuum, kojim se ne bavi nijedna stranka. Malim ljudima daje osjećaj da mogu preživjeti, da su sigurni u svojim domovima", ocijenila je jedna sugovornica u izjavi za Guardian.

Ali kako ništa na svijetu nije besplatno, i "zaštita" Zlatne Zore ima svoju cijenu. "Prijateljica, koju je njen suprug ozbiljno ugrožavao i kojoj je policija preporučila da se treba obratiti 'Zlatnoj Zori', veoma brzo se našla u situaciji u kojoj im je morala zauzvrat davati odjeću i hranu", otkrio je za Guardian jedan grčki učitelj. Još veći problem predstavlja činjenica da popularnost desničarske "Zlatne Zore" naglo raste i to baš zbog sve većeg očaja ljudi pogođenih drastičnim mjerama štednje, koje im je nametnula država zbog pritiska iz Berlina i Bruxellesa. Jedno od istraživanja javnog mnijenja pokazalo je prošlog tjedna da je u svibnju ove godine 12 posto građana Grčke imalo "pozitivno mišljenje" o Zlatnoj Zori, a danas pozitivno mišljenje o toj neonacističkoj partiji ima već 22 posto ispitanika. Porasla je popularnost i vođi stranke Nikosu Michaloliakosu i to za 8 posto u posljednja četiri mjeseca, što je skok, koji nije zabilježio nijedan drugi vođa neke druge grčke stranke.

Zlatna Zora sve brže otvara i svoje urede po svijetu – prošlog tjedna otvorili su ured u New Yorku, a u planu je i otvaranje ureda u Australiji i Kanadi.

Stranka uživa zaštitu grčkog Ustava, pa ju je sukladno sadašnjem grčkom zakonodavstvu veoma teško ukinuti, iako je kristalno jasno tko su povijesni uzori te stranke. Vođa "Zlatne zore" Nikos Michaloliakos otvoreno se divi Adolfu Hitleru i tvrdi da je njemački führer "jedna od velikih povijesnih ličnosti". Njegova stranka privrženost Hitleru demonstrira i na simboličkoj razini, izborom simbola koji je sličan nacističkoj svastici. Članovi i sljedbenici "Zlatne zore" pozdravljaju se međusobno pozdravom kojeg su također "pozajmili" od Hitlerovih nacista, a jedan od kandidata te stranke izjavio je uoči izbora da je najveći problem današnjice u tome što je "sav novac u rukama Židova".

"Zlatna zora" je od stranke, za koju je u prošlosti glasalo tek par promila grčkih birača, na posljednjim parlamentarnim izborima izrasla u stranku koja je osvojila povjerenje preko 7 posto glasača, čime je stekla 21 zastupničko mjesto u parlamentu Grčke. Danas bi sigurno više od 10 posto građana Grčke dalo glas toj stranci, a kako izvještava Digital Journal, čak i grčki predsjednik vlade Kostas Karamanlis ocjenjuje da bi "Zlatna zora", kada bi izbori bili sada, dobila 20 posto glasova.

Uspon krajnje desnih stranaka ne samo u Grčkoj, nego i u Švedskoj, Finskoj, Nizozemskoj, Austriji, Norveškoj, Madžarskoj i mnogim drugim zemljama širom Europe, upozorava da je profesor David Stevenson, autor knjige "Povijest prvog svjetskog rata", možda bio u pravu kada je istaknuo da svjetska privredna kriza neće pomoći ljevici, jer se to nije desilo ni tridesetih, ni sedamdesetih, ni osamdesetih godina prošlog stoljeća. U kriznim vremenima sve više ljudi, na žalost, traži izlaz - u desničarskom autoritarizmu.

Dolazak Zlatne Zore i preduvjeti za njen uspon
Uslijed jačanja dužničke krize i beznađa koje je u posljednjih dvadesetak godina sve više raslo, dio ekstremno orijentiranih Grka, prijetnju vlastitom opstanku nije vidio u moćnicima već imigranatima, čiji je broj u zemlji od 11 milijuna stanovnika već prešao brojku milijun.

Pojavi i jačanju krajnje desnice pridonijele su Vladine "mjera za spas" kojima je kumovala europska Trojka (Europska komisija, Europska središnja banka i MMF-a) što je kod dijela Grka rezultiralo "percepcijom propadanja i viktimizacije te osjećaja nacionalnog progona i poniženja". Kao odgovor krajem 2011. godine "uzdigla" se Zlatna zora, koja je svojim postupcima, obilježjima i simbolima, te ekstremnim idejama poput one "Grčka pripada Grcima" i valom nasilja nad imigrantima uznemirila grčku javnost, da bi u predizbornoj kampanji stranka svoj ulazak u Parlament "izborila" dijeljenjem hrane osiromašenom stanovništvu.

Iako postoji opasnost da stranke ekstremne desnice ojačaju i u drugim europskim zemljama pogođenim krizom, njihova dinamika, nagađaju neki europski analitičari, ne bi smjela doseći godinu 1930. Paradoksalno je, međutim, da se takvo što događa u suvremenoj Grčkoj, koja je uz Veliku Britaniju, jedna od rijetkih zemalja u kojoj masovni fašistički pokret nije postojao ni prije drugog svjetskog rata.

Unatoč brojnim nedopuštenim radnjama, nasilju, pa čak i napadu na političke neistomišljenice ispred TV kamera, stranka, ističu poznavatelji prilika u Grčkoj, dosad nije doživjela javnu osudu s grčke političke scene niti iz Parlamenta. Organizirano su prosvjedovale tek udruge civilnog društva, a za posljednjeg prosvjeda s dijelom prosvjednika obračunala se, prema nekim izvorima čak i prenasilno, grčka policija.

Službena Europa, premda poučena vlastitim povijesnim iskustvom, zasad još šuti. A ni Angeli Merkel, Grcima najomraženijoj europskoj političarki, koja je ovih dana Ateni ponudila novi paket za "spas" grčkog gospodarstva i ostanak Grčke u eurozoni, ta činjenica zasad nije bitna. Europa najprije mora zaštiti svoje pozicije i interese vlastitog krupnog kapitala (na putu pretvaranja Unije u treću svjetsku velesilu).
Istodobno, ulazak ekstremne desnice u grčki Parlament, zapravo je još jedan danak demokraciji, koja je ovdje i rođena. A i tko će, u uvjetima sveopćeg beznađa, kada se od EU očekuje paket od 200 milijardi dolara pomoći, koja neće stići u novcu, već kroz rasprodaju grčkih otoka, iz Parlamenta izbaciti jednu "legalno izabranu stranku".

Srećom po Grčku, ta država ima i snažnu ljevicu - od parlamentarne do militantne - koja može, i mora, pružiti otpor ovim tendencijama. No, neke druge države Europe nisu te sreće i prijeti im znatna opasnost od jačanja desničarskih ekstremista.