Erdogan kao novi turski predsjednik - "Ponovno rađanje Turske iz pepela" ili početak nepredvidljive autoritarne sile?

Na jučerašnjim predsjedničkim izborima u Turskoj u prvom krugu pobjedu je odnio premijer Tayyip Erdogan, osvojivši ukupno 52% glasova. Biti će inauguriran 28-og ovoga mjeseca, a ovih tjedana će održati zadnju sjednicu svoje stranke AKP te pritom odrediti novog stranačkog šefa, vjerojatno i budućeg turskog premijera (velika je šansa da će to biti aktualni ministar vanjskih poslova, Ahmet Davutoglu).

Erdogan je, koliko god se to mnogima sviđalo ili ne sviđalo, potvrdio da ima veliku lojalnost u zemlji, ne baš onoliku koliku ima Putin u Rusiji - s kime ga ovih dana na Zapadu često uspoređuju - ali sasvim dovoljnu da kompletira svoj plan na kojem radi već dugi niz godina.

Turska s Erdoganom kao predsjednikom svakako više neće biti ista Turska, bar kada je riječ o državnom ustroju - s njim će se moć, još veća moć, preseliti s funkcije premijera na funkciju predsjednika. Neki tvrde kako će ga to učiniti autoritarnim vladarom. Ne mora nužno biti tako, no poznavajući Erdogana, vjerojatno hoće. Za neke je ta činjenica poražavajuća, dok drugima nimalo ne smeta takav razvoj situacije.

Turska je poprilično polarizirana zemlja, izgleda kako većina Erdogana ili iznimno obožava ili iznimno mrzi. On je svjestan koja strana prevladava, mada su blizu 50/50 omjera, i za njega je to sasvim dovoljno.