Izraelska ofenziva na Gazu i velika ležišta prirodnog plina kao cilj

Kako bi se shvatilo koji je pravi cilj izraelskog napada na Gazu treba otići duboko, točno 600 metara ispod dubine mora, na udaljenost 30 km od obale Gaze. Tu, u palestinskim teritorijalnim vodama, postoji veliko ležište prirodnog plina, Gaza Marine, procijenjeno na 30 milijardi kubnih metara, a njegova se vrijednost u dolarima cijeni na milijune. Druga ležišta plina i nafte, prema karti izrađenoj u Sjedinjenim Državama od Geological Survay (agencija vlade SAD-a) nalaze se na kopnu između Gaze i Cisjordanije.

Godine 1999. ugovorom koji je sklopio Yasser Arafat palestinske su vlasti povjerile iskorištavanje Gaza Marine konzorciju sastavljenom od British Gas Group i Consolidated Contractors (palestinske privatne kompanije) od kojih je prva dobila kvotu od 60%, a druga kvotu od 30%, u kojem je kvota investicije Palestinske vlasti bila 10%. Tada su izbušena dva ležišta, Gaza Marine-1 i Gaza Marine-2. No ni jedno ni drugo nalazište nikad nije proradilo, jer ga je blokirao Izrael, koji želi dobiti sav taj plin ispod svake cijene.

Preko bivšeg premijera Tonyja Blaira, poslanog od strane takozvanog "Kvarteta za Bliski Istok" pripremljen je Ugovor s Izraelom, koji Palestincima oduzima tri četvrtine budućih prihoda od plina, jer bi se novac, koji bi morao pripasti njima, uplaćivao na jedan međunarodni račun, kontroliran od Washingtona i Londona.

Odmah pošto je dobio izbore 2006 godine, Hamas je osporio taj ugovor, okarakteriziravši ga kao krađu i zahtijevao je ponovno pregovaranje oko plina. Godine 2007. sadašnji izraelski ministar obrane Moše Yalon upozorava da se "plin ne smije vaditi bez prethodne vojne operacije, koja će Gazu iščupati iz ruku Hamasa."
Godine 2008. Izrael lansira operaciju "Rastopljeno olovo" protiv Gaze.