Ubijeni politički lider i vatra na granici vraćaju zemlju natrag na rub sektaškog ponora

Izraelski rat u Gazi pojačao je napetosti diljem šire regije Bliskog istoka, ali ponajviše u susjednom Libanonu koji je u neku ruku i uključen u sukob kroz čestu razmjenu vatre između izraelske vojske i Hezbollaha. Situacija na izraelsko-libanonskoj granici nije eskalirala koliko je mogla, što ne znači da neće, ali unutar samog Libanona rastu napetosti. Dakako, Libanonu nažalost nikad nije trebalo puno da sektaške napetosti eskaliraju, a to se obično događa pod utjecajem ratova u susjedstvu ili unutar same zemlje. Nešto u tom smislu upravo se sad ponovno događa u ovoj zemlji gdje otprilike trećinu stanovništva čine kršćani, trećinu muslimani suniti, a trećinu muslimani šijiti. Malo je reći da između sve tri skupine vlada poprilično nepovjerenje...

Kao i za vrijeme rata u Siriji, vidjeli smo kako je Libanonu dovoljna samo iskra da eskalira lokalno nasilje. Povrh toga tu je duboka ekonomska kriza koja već dulje vrijeme razara Libanon i potiče gnjev kod cjelokupnog stanovništva.

Pascal Sleiman Sad imamo situaciju da je ubijen lokalni političar što je odmah rezultiralo produbljenjem sektaških napetosti. Naime, ubijen je Pascal Sleiman, šef stranke pod nazivom Libanonske snage (LF). Riječ je o političkoj stranci koja je aktivna u većinski kršćanskom obalnom području Libanona, a samu stranku može se opisati kao anti-Hezbollah političku opciju. Podsjetimo, Hezbollah je vojno-politička organizacija koja je većinom sastavljena od muslimana šijita, iako ne ekskluzivno. Nadalje, Hezbollah je skupina usko vezana s Iranom koja se borila na strani sirijskih vlasti za vrijeme rata protiv militanata koji su pak većinom bili muslimani suniti.

Kako je ubijen Sleiman? Libanonska vojska (koja između svih međusobno suprotstavljenih skupina nastoji, koliko je moguće, zadržati neutralan stav) tvrdi da je skupina Sirijaca u nedjelju pokušala ukrasti njegov automobil, ali da su ga pritom, valjda za vrijeme sukoba, ubili te njegovo tijelo odnijeli sa sobom Siriju. Očito nisu svi pobjegli u Siriju jer vojska tvrdi da su snage sigurnosti uspjele uhititi "većinu odgovornih".