Libanon je u kaosu, u to nema dvojbe, ali zašto EU misli da zbog toga može sankcionirati tamošnje političare? Stvara se simbioza između korumpiranih i željnih kontrole, a najviše će ispaštati sam narod

Libanon se nalazi u velikoj ekonomskoj krizi već neko vrijeme, a situacija se naglo srozala prošle godine nakon velike eksplozije u bejrutskoj gradskoj luci. U međuvremenu došlo je do strmog pada vrijednosti libanonske valute, izbijaju žestoki prosvjedi, zabilježeno je sve više napada na banke, a zemlja već 11 mjeseci nema funkcionalnu Vladu zbog svađe političkih frakcija.

Ali libanonski problemi, kakvi god da bili, na kraju dana ipak su libanonski problemi, zar ne? Europska unija ne bi se složila, a sada planiraju čak uvođenje i sankcija libanonskim političarima ako oni ne prekinu s aktualnom pat pozicijom te počnu provoditi "nužne reforme".

Nije tajna da je Zapad uvijek imao svoj interes u Libanonu i da su investirali puno, još od vremena građanskog rata ovdje. Jasno, moglo bi se argumentirati da na taj način zapravo pomažu (i) Izraelu kojem je stabilan Libanon vrlo važan jer alternativa bi mogla biti snažno širenje iranskog utjecaja (i još veće jačanje Hezbollaha).

Ideju uvođenja sankcija Libanonu predvodi, očekivano, Francuska (bivši kolonijalni upravitelj Libanona i Sirije), ali i druge EU članice su složne da je to pravi put. EU ministar vanjskih poslova, Josep Borrell, poručio je kako EU treba uvesti takav režim. Francuski MVP Jean-Yves Le Drian pak ističe kako postoji konsenzus kod svih 27 EU članica.