Zašto će Kina svojim pristupom prema Europi na kraju završiti baš kao i Rusija

Kakvi su bili odnosi između Rusije i Europe u vremenu prije izbijanja rata u Ukrajini? Iako se sad to čini kao jedan posve zaboravljeni narativ, odnosi na relaciji Kremlj - Europska unija uvelike su se svodili na to da je ruska strana stalno tvrdila da bi trebalo pojačati suradnju, razviti nove projekte, osigurati veću ekonomsku integraciju... Ruski predsjednik Vladimir Putin u mnogo navrata je to isticao, zapravo svaki put kad bi se dotaknuo ekonomije.

A kakva je bila reakcija Europe? Gotovo uvijek ista - hladna, na distanci, s kritikom, bez entuzijazma, čak i u vrijeme dok je Europa uvozila velike količine ruskih energenata (po vrlo niskoj cijeni u usporedbi sa situacijom s kojom se danas suočava). Postojale su tek neke iznimke koje su u toj suradnji vidjele svoje vrlo opipljive interese - recimo Njemačka za vrijeme Angele Merkel koja je prihvatila izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 unatoč vrlo oštrom protivljenju Washingtona. Dakako, znamo kako je ta priča završila - Sjeverni tok 2 je uništen, a u zadnje vrijeme se sve češće tvrdi kako ga je uništila Ukrajina iako su neki vrlo skeptični u te tvrdnje (veća je vjerojatnost da je SAD uništio plinovod, ali je prigodnije odgovornost prebaciti na Ukrajinu).

Sastanak Vladimira Putina s tadašnjom kancelarkom Njemačke Angelom Merkel i predsjednikom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom - fotografija iz 2015. (izvor: kremlin.ru)

Zašto sve ovo spominjemo? Zato jer se čini kao da gledamo svojevrsnu reprizu ili pak potencijalni scenarij relativno bliske budućnosti. Naime, danas je Kina ta koja nastoji uvjeriti Europu da bi trebali pojačati ekonomsku suradnju. Europska reakcija (pošto je, kao i ranije, pod budnim okom Washingtona) slična je, skoro pa ista kao i ranije u slučaju odbijanja Rusije. A kako će završiti? Ne bi čudilo da se sve završi na sličan način kao i kod Rusije, ratom - odnosno kineskom invazijom na pro-zapadni Tajvan.