Siromaštvo i patnja usred obilja - kako su naftne kompanije i korumpirani režimi eksploatirali Nigeriju

Južno od Libije, uz granicu s Nigerom i Čadom, nalazi se jedna također naftom vrlo bogata država, jednako rascjepkana i razorena međusobnim sektaškim sukobima. No, za razliku od Libije, ova država – Nigerija, nije imala ni trenutak mira od uspostave neovisnosti, te nije prošla kroz anti-imperijalističku revoluciju. Stoga nije bilo potrebe za intervencijom – američke vlasti i naftne korporacije brzo su našle zajednički jezik čak i s brutalnim i korumpiranim represivnim režimima odgovornima za ubojstva aktivista i neistomišljenika. Nigerijske vlasti su rado prihvaćale pomoć i upute, jer nafta ipak čini 80% njihovih prihoda.

Nigerijski narod živi u državi članici OPEC-a koja je prva u Africi, i među prvima u svijetu po izvozu nafte, no oni od toga nemaju apsolutno ništa. Dok naftni giganti uzimaju naftu i grade naftovode, naftne bušotine i plinske baklje, narod Ogona koji tamo živi nema ni struju ni vodu. Stanovnici ove ''najperspektivnije ekonomije Afrike'' u prosjeku žive s manje od 2 dolara dnevno, bez zdravstvene skrbi, s neefikasnim obrazovnim sustavom, bez mogućnosti zaposlenja – čak i oni koji se bave poljoprivredom od nje ne mogu živjeti jer im naftna postrojenja zagađuju zemlju. Obrazovni sustav je zanemaren – iako besplatan, infrastruktura je u raspadu, manje od 30% stanovništva nastavlja školovanje nakon osnovne škole, a tek 68% stanovnika je pismeno. Očekivana životna dob je u prosjeku 52 godine, tek nešto više od polovice populacije ima pristup pitkoj vodi, osim problema sa sidom česte su epidemije kolere, malarije i sl. a obrazovani doktori traže vlastiti spas izvan zemlje.

Povijest ''afričkog diva'' obilježena je godinama vojne vladavine i vojnih pučeva, građanskim ratom, ekstremnom korupcijom i nesposobnošću vođenja. I danas postoje prijeki sudovi, dječji brakovi i ropstvo, a 12 sjevernih država do sada je uvelo šerijatski zakon. Organi reda koriste se barbarskim metodama u obračunu s neistomišljenicima, građani bivaju zatočeni bez optužnice, a korupcija je proširena na sve sfere društva.

No, kriza u Nigeriji nije od jučer, ona traje od početka neovisnosti. Nalazišta nafte otkrivena su 1950-ih godina, a 1960. ova britanska kolonija postaje samostalna država. Većina rezervi nafte nalazi se u delti rijeke Niger u južnom dijelu zemlje. Ona obuhvaća površinu od 70 000 kilometara kvadratnih na kojoj živi preko 30 milijuna ljudi, tj. 40-ak različitih etničkih skupina. Procjenjuje se kako Nigerija leži na 35 milijardi barela nafte (na 10. mjestu u svijetu) i da obiluje prirodnim plinom.