Stvaranje Somalije na Mediteranu: Egipat se sprema na vojnu intervenciju u Libiji dok Zintan i Misrata pretvaraju Tripoli u libijski poslijeratni Berlin

Ako izuzmemo činjenicu da ovog puta nema stranih intervencija, bar ne još, Libija se danas vratila tamo gdje je i bila početkom 2011., uz možda još i veću magnitudu kaosa. Islamistička pobuna koja je buknula u Bengaziju suočila se tada s državnom vojskom koju je predvodio dugogodišnji predsjednik Muammar Gaddafi. U trenutku kada je pobuni prijetilo gušenje desila se strana vojna intervencija i libijska "Zelena vojska" je poražena, a Gaddafi brutalno smaknut.

Pričanje o bilo kakvoj drugoj verziji je običan povijesni revizionizam koji ima za cilj ublažiti direktnu odgovornost stranih agresora za današnje stanje u Libiji.

Brzi put od "revolucije" do Somalije
Tzv. "kaos niskog intenziteta" traje u Libiji od intervencije 2011. Bilo je tu i većih sukoba koji su posve medijski ignorirani, kao da ne postoje, sjetimo se opsade grada Bani Walid, ustanka u Sabhi na jugu zemlje, okupaciji naftnih luka itd. Jedina priča koje se iz Libije probila u svijet nakon rata 2011. bio je atentat na američkog ambasadora u Bengaziju 2012. No, i tada ta priča nije bila "libijska" već se pretvorila u američku političku trakavicu dok o pozadini tog atentata gotovo nitko ništa ni ne govori.

No, kaos u zemlji više nije "niskog intenziteta" već se polako pretvara u novi rat, građanski rat, koji je zahvatio dva ključna grada - glavni grad Tripoli na zapadu i najveći grad na istoku, Bengazi. Strane ambasade su većinom evakuirane, strani državljani i radnici bježe iz zemlje. Libiju se proglasilo "propalom državom" kao da je sama kriva zbog toga. Istina samo smeta, a povijest će je brzo zaboraviti. Za kojih desetak godina Libija bi mogla biti isto ono što je danas Somalija. Pita li se više itko "tko je kriv?" za propast nekoć prosperitetne i mirne Somalije, utjecajne trgovinske sile na afričkoj obali Indijskog oceana? Isto tako nitko neće pitati ni za Libiju, zapravo, mnogi više ne pitaju.