Egipatski ministar vanjskih poslova umiruje kreditore: "prosvjedi neće utjecati na dogovor s MMF-om"

Detalj koji najbolje objašnjava da ono što se desilo u Egiptu nije revolucija, već politička promjena režima - onda je to odnos predsjednika Mohameda Morsija prema MMF-u. Jedan od prvih koraka koje je poduzeo nakon stupanja na vlast bilo je dodatno zaduživanje kod ove institucije, unatoč tome što je svega nekoliko dana ranije narodu obećavao novo doba autonomije.

U stvarnosti se nastavilo Mubarakovim stopama, možda čak i većim koracima no ranije. Prizivanje MMF-a bila je prva naznaka da od temeljite promjene na bolje u Egiptu neće biti ništa (vidi: Christine Lagarde u Kairu: Egipat zatražio 4,8 milijardi USD od MMF-a). Nedavna objava Morsija kako za sebe uzima apsolutističke ovlasti samo je još jedna u nizu, no, za razliku od dolaska MMF-a u Kairu, ovog puta Morsi je suočen sa stotinama tisuća gnjevnih prosvjednika koji ga nazivaju novim faraonom i traže njegov odlazak (opširnije: Politička kriza i "rađanje novog diktatora": eskalacija nasilja u Egiptu).

Kao i svaka podobna vlast u vrijeme krize, tako i aktualna egipatska administracija prvo hita smiriti živce potencijalno već nervoznim kreditorima. I službena potvrda takvog pristupa dolazi nam danas iz usta egipatskog ministra vanjskih poslova, Mohameda Kamela Amra, koji je ovog tjedna istaknuo kako nemiri koji trenutačno vladaju Egiptom neće ugroziti kreditni paket od 4,8 milijarde USD s MMF-om.
Prošlog tjedna Egipat je postigao preliminarne dogovore s MMF-om oko izdavanja kredita koji bi, prema informacijama koje stižu iz MMF-a, trebao biti kompletiran 19-og ovoga mjeseca.
Mohamed Kamel Amr, egipatski ministar vanjskih poslova"Ovo što se upravo događa neće imati nikakav utjecaj na naše pregovore s MMF-om", istaknuo je Amr u Berlinu na zajedničkoj novinskoj konferenciji s njemačkim MVP-om, Guidom Westerwelleom.
"Postoji egipatski konsenzus da ovaj dogovor mora proći", tvrdi Amr. Očito da kada govori o "konsenzusu" onda egipatski ministar zacijelo misli na političku elitu, bila na vlasti ili oporbi, jer ovo definitivno ne može biti "opće-egipatski" konsenzus ako uzmemo u obzir tisuće koje su prosvjedovali, neki i izginuli, prošle godine upravo kako bi se njihova zemlja, napokon, oslobodila međunarodnih centara moći koji ih drže u pokornom stanju već desetljećima.

Svakako je zanimljivo istaknuti i komentar MMF-ovih dužnosnika glede situacije u Egiptu. Kao najvažniju stavku pri razmatranju izdavanja kredita, MMF zahtijeva da se "ne događaju nikakve veće promjene u egipatskom ekonomskom pristupu i ekonomskoj politici".
Rečeno je ranije, no recimo to još jednom - revolucija bez temeljite promjene ekonomskog modela nije revolucija. Ukoliko stanovnici Egipta, koji su ovih dana ponovno u stotinama tisuća na ulici i trgovima, zaista žele revoluciju za svoju zemlju, onda moraju biti svjesni koje su na tom putu najsnažnije kočnice. MMF je svakako u samom vrhu te liste.