Prve fotografije teleskopa James Webb su fascinantne i ostavljaju bez daha, ali što zapravo gledamo? Šira priča o kozmičkim liticima, galaksijama kakve su bile prije nekoliko milijardi godina, Stephanovom kvintetu i zadnjem plesu umirućih zvijezda

Krajem prošle godine pisali smo o svemirskom teleskopu James Webb (JWST) i njegovom lansiranju. Od onda se strpljivo čekaju prvi rezultati istog, naročito nakon što su faze "raspakiravanja" u svemiru prošle dobro. Prije dva dana objavljene su prve fotografije s teleskopa JWST i uistinu fascinantne. Što se pak točno nalazi na njima osim "svemira", govorit ćemo malo kasnije. Podsjetimo za sad ukratko kako JWST zapravo funkcionira.

JWST promatra svemir na drugoj frekvenciji nego dosadašnji projekti, nižoj, što će mu pak omogućiti da vidi dalje, ali i starije objekte u svemiru no što je mogao popularni svemirski teleskop Hubble.

Sam teleskop mora biti u vrlo hladnim uvjetima kako bi mogao promatrati infracrveni prostor bez ometanja te će zbog toga biti na udaljenosti od oko 1.5 milijuna kilometara od Zemlje (otprilike 4 puta dalje no što se u prosjeku od nas nalazi Mjesec) - riječ je o tzv. L2 točki. U usporedbi s tom dalekom destinacijom Hubble teleskop se nalazi znatno, znatno bliže - na oko 530 kilometara od Zemlje.

Što je pak ta L2 točka (ili Lagrange točka). Riječ je udaljenosti na kojoj dolazi do ravnoteže između gravitacijskih sila Zemlje i Sunca. To pak znači da će JWST-u tamo trebati najmanja količina goriva kako bi ostao u novoj orbiti gdje će zajedno i usklađeno sa Zemljom kružiti oko Sunca (ako sve bude dobro, barem 10 godina).