Kada čovjek dođe do maksimalnog ubrzanja i nestrpljivosti, što se događa s ljudskom evolucijom? To je pitanje veće i od civilizacije, jer dira ono "sapiens" kojim se volimo uzdizati nad drugim vrstama - sposobnost da odgodimo nagon, izdržimo prazninu i uopće otvorimo prostor za misao.
U tu priču danas idemo dublje, kroz Freuda, Virilija, Arendt, Nietzschea... Zajedno gledamo životinju u šikari kako reagira impulzivno, kako bez mnogo promišljanja zadovoljava glad i potrebe, i mislimo da nas od nje dijeli cijeli svijet. No ta distanca nije prirodno stanje, ona je rezultat jedne krhke vještine. Ako ona počne nestajati u obrnutom smjeru, ne gube se samo kultura i civilizacija - gubi se i unutarnji mehanizam koji nas je učinio ljudima.
