U jednom trenutku mogu reći da sam napokon zadovoljan kako se moj YouTube algoritam "posložio". Kao da je napokon prepoznao skoro sve moje interese. Red putopisa koje pratim, red tehnologija koja mi je u datom trenutku zanimljiva, pa pokoja mudrost od Carla Junga, 10 japanskih RPG-a za SNES koje sam navodno propustio prije kojih 30-ak godina, cijeli niz obrada pjesme "Sunday Morning" od No Doubta jer sam pred koji dan poslušao dvije itd. Naravno, tu je i neizbježni "background music for work" s prosječnim trajanjem od oko 3 sata.
Dobro, tu i tamo mi nastoji "uvaliti" nešto što me ne zanima baš previše, recimo monolozi Jordana Petersona koji u praksi ne idu nigdje, ili pak redovne nove objave SWU-a (Soft White Underbelly), valjda zato jer sam prije nekoliko godina jednom ovdje pisao članak o tome.