Ako je svemir simulacija, tko je izvan nje — i tko simulira njega?

Čudno. Ili možda nije, ali gotovo svaki put kada se pojavi naznaka neke velike ugroze za čovječanstvo, pojavljuju se i pristaše teorije da je sve ovo što vidimo i percipiramo oko sebe zapravo "simulacija". Nije stvarno. Iako jest nama. Ali zapravo nije. Netko je pokrenuo simulaciju, kao program na kompjuteru, i u njoj smo, između ostalog, nastali mi. Tko zna, možda nelagoda – a sada su na redu roboti ubojice – jača taj dojam. Kao da je na neki način sve odjednom lakše podnijeti ako je sve, eto, samo simulacija. Netko nas stavi na "shutdown" i kraj, pa čemu se onda brinuti, je li?

Dobro, igrajmo danas na tu priču, uđimo u njezinu dubinu, jer uvijek me mučila jedna stvar, pogotovo ako ideji ne prilazimo teološki, u smislu "tako je i ne pitaj dalje" – dakle, OK. Mi smo simulacija, a onaj izvan nje? On je kao "stvaran" – ili? Jer ako sada zaigram Simse, taj je svijet očigledno simulacija, i to rudimentarna, iako tko više može reći gdje je granica rudimentarnog. Možda smo mi rudimentarni nekome? Ali zašto bi on/ona/ono bio vrh piramide? Čak i da pomisli da jest, otkud crpi garanciju da i on nije samo simulacija?