Zemlja koja je zaključila da je bruto domaća sreća važnija od BDP-a

Butan je vrlo posebna zemlja. Riječ je o relativno maloj kraljevini (svega oko 770 tisuća ljudi) koja je smještena s južne strane Himalaja. Na sjeveru graniči s Kinom, na jugu s Indijom. Ova mala budistička kraljevina poprilično je izolirana od svijeta. Ima samo jednu zračnu luku i svega nekoliko dugačkih vijugavih cesta kojima bi se tehnički moglo doći iz pravca Indije, ali rijetko kad tko dolazi. Prema službenim podacima godišnje Butan posjeti svega oko 37 tisuća ljudi, a i od toga oko 25% stižu zbog konferencija i sličnih poslova.

Jedan od razloga zašto turisti izbjegavaju Butan, a možda i Butan turiste, jer, kako ćemo uskoro vidjeti, ovo je zemlja koja voli svoj mir, je turistička taksa koja dnevno iznosi čak 250 USD (za sve državljane osim stanovnike Indije, Bangladeša i Maldiva)! Rečeno je da taj trošak pokriva smještaj i hranu, no svejedno, za prosječne turiste, jednostavno preskupo. S druge strane, ako se netko odluči za posjet Butanu i plati ove velike dnevne takse može se osjećati dobro znajući da većina tog iznosa ide direktno natrag u zajednicu, većinom u obrazovni sustav.

Postoje još neke restrikcije. Primjerice, od 1994., penjanje na planine u Butanu više od 6000 m je zabranjeno iz poštovanja prema lokalnim duhovnim uvjerenjima. Od 2003. godine planinarenje je pak potpuno zabranjeno.