Malim zemljama u Europi treba jako malo da budu na ispravnoj strani povijesti. To je jedna od njihovih privilegija i tek naizgled paradoks. Većoj zemlji nije lako - španjolski premijer Pedro Sanchez, držeći se još uvijek već zaboravljenog narativa europske socijal-demokracije (ne baš demokratskog socijalizma), odbio je izraziti podršku za američku agresiju na Iran te je rekao da španjolske vojne baze ne smiju biti korištene za taj napad. Trump je pobjesnio i počeo vikati da treba odmah zaustaviti "svu trgovinu" sa Španjolskom. Kako i ne bi, razmazili su ga toliki silni europski udvarači koji su redovno dolazili u Bijelu kuću s najvećim submisivnim osmijehom kojeg su mogli prezentirati. Sanchez je pak postupio ispravno, ali Španjolska je velika, važna, njene baze naročito. Biti na ispravnoj strani s tim faktorima nije lako. Moguće je, ali teže.
Mala zemlja pak može upotrijebiti svoju beznačajnost u igri velikih sila. Najčešće nema neke bitne vojne resurse, pričala ovo ili ono, sve oko nje će se ionako nastaviti prema zacrtanim scenarijima na koje nema baš nikakav utjecaj. Ali ima priliku za moralnu jasnoću, da je na karti svijeta pronađu ljudi koji to cijene, a to je i dalje velika većina čovječanstva.