Kad govorimo o statusu ruskog naoružanja valja prvo uočiti kako je sama tema oduvijek u Rusiji bila od jednog šireg, nacionalnog značaja, a u vremenima pojačanih napetosti naročito. Izvještaji i informacije o novim vrstama naoružanja često se tretiraju kao nešto što je jednake važnosti kao i primjerice novi ekonomski poduhvati. Postoji jedna fundamentalno drugačija percepcija o oružju ako usporedimo recimo Rusiju i SAD. U SAD-u nova naoružanja su, za širu masu, tehnološki kuriozitet koji će se možda koristiti jednom negdje, daleko od njihovog doma. U Rusiji se oružje ne predstavlja na taj način, naročito napredni i kompleksni vojni sustavi - isti se prezentiraju kao nešto što ima praktičnu funkciju u obrani Rusije, ne samo njenog statusa (iako je i to bitan dio) već možda i njene same egzistencije.
Stvara se otprilike ovakva percepcija - da nije našeg naoružanja, koje mora uvijek biti na samom rubu najnovije tehnološke inovacije, već bi se nad nama izveli planirani scenariji.