Prije dvije godine prognozirali smo da bi kraj epidemije Covid-19, sa svim dubokim društvenim i ekonomskim poremećajima, mogao biti početak nekog velikog rata. Nažalost te prognoze su se poprilično točno i ostvarile. Ono što se zatim moglo odmah reći za rat u Ukrajini, odnosno čim se ispostavilo da to neće biti kratki sukob kao onaj koji je trajao između Azerbajdžana i Armenije gdje je Erevan izgubio kontrolu nad Gorskim Karabahom, je to da će rat u Ukrajini postati neugodan "uzor" za neke druge dijelove svijeta, možda čak i samu Europu.
Izraz "Samo su mrtvi vidjeli kraj rata" često se pripisuje starogrčkom filozofu Platonu, iako postoje rasprave o pravom podrijetlu izjave (neki smatraju da je pravi autor španjolski filozof George Santayana). Bez obzira na izvor, značenje fraze sugerira da su rat i sukobi trajni aspekti ljudske povijesti. Ali nekad magnituda može biti tako glomazna i sveobuhvatna da jednostavno svojom težinom ruši povijesne pretpostavke. Dakako, ironija je da je Prvi svjetski rat, a ne Drugi svjetski rat, nosio nadimak "Rat koji će završiti sve ratove". Ipak, Drugi svjetski rat još uvijek u sebi nosi veliku potenciju odvraćanja - od holokausta do atomskog bombardiranja Japana. Još uvijek se čini da su sve to ljudski sumraci koje ćemo uspješno izbjeći samim time što znamo da su teoretski mogući.