Veliki povratak saudijske snage: Napad na Jemen, promjena turskog stava prema Iranu i sve veći raskol između Rijada i Washingtona

Stvaranjem koalicije i napadom na Jemen, Saudijska Arabija načinila je diplomatski korak kakav već dugo nije viđen na Bliskom istoku. Ovakvu sposobnost brzog organiziranja zemalja kako bi se povela vojna akcija, a bez sudjelovanja zapadnih zemalja, podsjeća jedino na Naserovo vrijeme i arapsko-izraelske ratove. Ovaj uspjeh dolazi kao svojevrsno iznenađenje jer je saudijska monarhija cijelo desetljeće pokazivala znakove slabljenja i političko-diplomatske nemoći u široj regiji. Unutar američkih think-tank krugova, realistička škola međunarodnih odnosa ukazivala je na povratak strateškog savezništva s Iranom, ako bi Saudijci i dalje tonuli.

Očito su se prevarili. Saudijci su krenuli u stvaranje koalicije koja bi mogla postati kamenom temeljcem nove snage na Bliskom istoku, okrenute protiv prijetnje salafističkih i takfirističkih militanata, iranskog 'šijitskog polumjeseca' (tako nazvanim od strane jordanskog kralja), ali i kao posljedica jenjavanja američke moći. Smatralo se da će saudijska monarhija doći u stanje pucanja nakon smrti kralja Abdulaha, te da će stara i bolesna generacija prinčeva izgledati više kao relikvije nekih starijih vremena, koja neće još dopustiti mlađim generacijama snažniju reformu zemlje. Rast pragmatičnih terorista, koji počivaju na spoju religijskog fundamentalizma i modernih političkih tehnika izrasli su na krilima tzv. Arapskog proljeća, ukazujući na nesposobnost same Saudijske Arabije da se brani od vlastitih korijena. Čak je i Kina u svojim diplomatskim komunikeima dala naznačiti kako ne računa više na saudijsku premoć.