Kako Lukašenko pokušava Washingtonu prodati posredništvo u ratu, a Moskvi očuvati lojalnost

Aleksandar Lukašenko poručio je kako je Minsk spreman na "veliki dogovor" s Washingtonom – uz ključnu ogradu: bjeloruski interesi moraju biti uvaženi. Riječ je o novoj fazi već nekoliko mjeseci otvorenog kanala s američkom administracijom, kroz koji se testira kombinacija političkih i ekonomskih ustupaka, od postupnog popuštanja sankcija do razgovora o sigurnosnim pitanjima. Lukašenko svoje poruke pažljivo kalibrira: spremnost na kompromis spaja s "crvenim linijama" – odnosi s Rusijom i Kinom ne smiju biti narušeni, a sve mora biti "pošteno" i mjerljivo.

Što u praksi znači "veliki dogovor"? U Minsku ga zamišljaju kao paket s jasnom "mapom puta": na jednoj strani zahtjevi i pitanja SAD‑a, na drugoj bjeloruski prioriteti. U prvom planu su dva polja. Prvo, rat u Ukrajini – Minsk se nudi kao kanal i facilitator, uz tvrdnju da ga Washington treba jer je najbliži saveznik Moskve i razumije dinamiku Kremlja. Drugo, sankcije – od nedavno ublaženih ograničenja na Belaviju do osjetljivih sektora poput kalijevih gnojiva, logistike i financija, gdje Minsk traži konkretne, kompletne isporuke obećanog, a ne tek simbolične geste.