Odluka Volodimira Zelenskog da formalno odustane od ukrajinskih ambicija za članstvom u NATO-u dočekana je u dijelu javnosti kao povijesni zaokret i bolan ustupak Kijeva. No, čim se pogledaju detalji, postaje jasno da Ukrajina ne nudi klasičnu neutralnost, već pokušava zamijeniti NATO nečim što je "skoro kao NATO". To je ključna proturječnost koja objašnjava zašto ovaj potez, sam po sebi, vrlo vjerojatno neće biti dovoljan da zaustavi rat.
Prvo vrijedi postaviti neugodno, ali nužno pitanje. Bi li do rata uopće došlo da je Kijev (ili još važnije, Washington) ranije jasno i nedvosmisleno odustao od ukrajinskog članstva u NATO-u? Još od 2008. i famoznog bukureštanskog summita, Ukrajini je slana dvosmislena poruka: "postat ćete članica NATO-a", ali bez ikakvog plana, roka ili konkretne zaštite. S ruske strane, to je čitano kao dugoročna prijetnja. S ukrajinske kao daleka nada. Nakon 2014. i aneksije Krima, NATO kurs je postao dio ukrajinskog ustava, dok je Zapad nastavio slati oružje i instruktore, ali ne i sigurnosne garancije.
U isto vrijeme, ni tadašnji američki ni europski lideri nisu imali političku volju niti da Ukrajinu doista prime u NATO, niti da joj otvoreno kažu - NATO nije opcija, tražimo drugi model sigurnosti. Ta strategija "strateške dvosmislenosti" možda je izgledala elegantno na papiru, ali je u realnosti bila recept za katastrofu. Moskva je gledala kako se Ukrajina postupno vezuje uz NATO strukture, dok joj se u isto vrijeme ostavlja otvorena formalna perspektiva članstva. S druge strane, Kijev se sve više oslanjao na zapadna obećanja, računajući da će ih Zapad na kraju ipak morati ispuniti.
Da je Zelenski – ili Biden – prije 2022. jasno rekao da Ukrajina neće ući u NATO, da će umjesto toga tražiti snažne, ali ne-blokovske garancije, moguće je da Kremlj ne bi posegnuo za punom invazijom. Ne zato što bi se ruske ambicije preko noći istopile, nego zato što bi nestao ključni formalni izgovor, spriječiti ulazak NATO-a na rusku granicu. To je, naravno, ono "što bi bilo kad bi bilo", ali to baca dodatno svjetlo na današnju situaciju. Čak i kad sada odustaje od NATO-a, Kijev to čini na način koji Moskva može doživjeti kao kozmetiku, a ne kao stvarnu promjenu.