Odluka Volodimira Zelenskog da formalno odustane od ukrajinskih ambicija za članstvom u NATO-u dočekana je u dijelu javnosti kao povijesni zaokret i bolan ustupak Kijeva. No, čim se pogledaju detalji, postaje jasno da Ukrajina ne nudi klasičnu neutralnost, već pokušava zamijeniti NATO nečim što je "skoro kao NATO". To je ključna proturječnost koja objašnjava zašto ovaj potez, sam po sebi, vrlo vjerojatno neće biti dovoljan da zaustavi rat.
Prvo vrijedi postaviti neugodno, ali nužno pitanje. Bi li do rata uopće došlo da je Kijev (ili još važnije, Washington) ranije jasno i nedvosmisleno odustao od ukrajinskog članstva u NATO-u? Još od 2008. i famoznog bukureštanskog summita, Ukrajini je slana dvosmislena poruka: "postat ćete članica NATO-a", ali bez ikakvog plana, roka ili konkretne zaštite. S ruske strane, to je čitano kao dugoročna prijetnja. S ukrajinske kao daleka nada. Nakon 2014. i aneksije Krima, NATO kurs je postao dio ukrajinskog ustava, dok je Zapad nastavio slati oružje i instruktore, ali ne i sigurnosne garancije.