Današnji pregovori u Islamabadu zasad su donijeli ono što je do jučer izgledalo gotovo nezamislivo: izravni kontakt američke i iranske delegacije na najvišoj razini još od Islamske revolucije 1979. godine. Prva faza razgovora je završena, a prema informacijama koje stižu iz Pakistana obje strane sada razmjenjuju pisane tekstove kako bi potvrdile da se doista podudaraju u tumačenju onoga što je tijekom dana usuglašeno. To samo po sebi govori da sastanak nije bio puka simbolika niti još jedna diplomatska predstava za javnost. Razgovori su, prema više izvora, trajali oko dva sata, potom je uslijedila pauza, a zatim nastavak rada na delegatskoj i tehničkoj razini. Pakistan pritom pokušava ishoditi još barem jedan dan pregovora kako bi se sadašnje približavanje pretvorilo u konkretniji okvir za daljnje korake.
Ono što se za sada može iščitati kao najvažniji sadržaj današnjih razgovora jest da se nije pregovaralo samo o tehničkom održavanju dvotjednog primirja, nego o širem paketu koji uključuje Hormuz, iransku blokiranu imovinu, stanje u Libanonu te mehanizam nastavka procesa. Iz iranskih izvora dolazi tvrdnja da je američka strana pristala barem načelno prihvatiti dva preduvjeta za početak ozbiljnih pregovora - obuzdavanje nastavka izraelskih napada na Libanon i oslobađanje dijela iranskih zamrznutih sredstava. Amerikanci to javno nisu potvrdili, ali sama činjenica da su razgovori prešli i na ekspertnu razinu, uključujući ekonomske, pravne, vojne i nuklearne stručnjake, sugerira da se doista raspravlja o konkretnim ustupcima, a ne samo o političkim frazama. Iran pritom jasno poručuje da je u Islamabad došao braniti vlastite interese te da nema namjeru ostati za stolom ako procijeni da njegova prava i sigurnosni zahtjevi nisu zajamčeni.