Kada izbijaju sukobi u kojima su direktni sudionici velike sile, naročito SAD, kao što su bile invazije na Afganistan i Irak početkom ovog stoljeća, ostatak svijeta - a govorimo o svijetu u kojem je ostala samo jedna vojna super-sila - može samo "gledati", eventualno izraziti svoje neslaganje, ali ne i nešto bitno promijeniti. U drugom slučaju, kada izbija oružani sukob između manjih država, velike sile su tu gotovo od prvog dana u svojoj konstruktivnoj ili destruktivnoj ulozi. Drugim riječima - mogu taj sukob smirivati ili ga namjerno rasplamsati.
Aktualni sukob između Armenije i Azerbajdžana je jedan od onih rijetkih sukoba gdje bi SAD zapravo mogao odigrati pozitivnu ulogu, zalažući se za mir, prekid konflikta, umjesto raspirivanje istog. Bilo bi to nešto zaista "novo" - barem u zadnjih desetak i više godina. U svim dosadašnjim slučajevima - Libija, Sirija, Ukrajina... - SAD je bio onaj faktor koji će relativno umjereni sukob pretvoriti u opasan i kravavi rat. Svi ti sukobi bili bi kudikamo brže riješeni da se SAD držao po strani, neki možda čak ne bi niti eskalirali.