Kad Washington iznenada govori o miru, često samo kupuje vrijeme za nove ciljeve, nove zalihe i opasniji oblik pritiska na Teheran.
Trumpov politički rječnik ima jednu riječ koja se gotovo redovito pojavljuje kada rat prestane proizvoditi obećane rezultate: "razgovori". U ponedjeljak je, iz Air Force Onea, objavio da SAD vode "dobre razgovore" s Iranom, da postoji mogućnost dogovora i da on ima "dovoljno vremena". Teheran je svega nekoliko sati ranije poručio suprotno: Iran nije zatražio obnovu pregovora sa SAD-om, a stanje u Hormuškom tjesnacu nije se promijenilo.
Obje tvrdnje tehnički mogu biti točne. Oman i drugi posrednici mogu prenositi poruke bez formalnog američko-iranskog pregovaračkog stola. Politički je razlika golema. Trump svaku razmjenu poruka, sad već mjesecima, predstavlja kao pregovore koje vodi i u kojima Iran navodno pokazuje spremnost na popuštanje. Teheran odbija ostaviti dojam da je nakon 13 noći američkih napada zamolio Washington za razgovor.