Tokio 2020: Priča o Olimpijadi od koje Japan ne odustaje, a trebao bi

Ponedjeljak, 26. travnja, dan je kada je 10 000-ta osoba umrla od Covid-19 u Japanu. Bio je to drugi dan najnovijeg izvanrednog stanja. Dan nakon što je vladajuća politička stranka na čelu s premijerom Yoshihideom Sugom izgubila tri važna dopunska izbora. To je ujedno i dan kada su procurile sigurnosne mjere za predstojeći "najveći show na Zemlji". Sve su te stvari povezane za Olimpijske igre u Tokiju. Za Sugu, za njegovog prethodnika Shinza Abea i za Liberalno demokratsku stranku spašavanje napora Japana za domaćina Olimpijskih igara postalo je važnije od spašavanja života tijekom pandemije. Javnost to shvaća. Osamdeset posto Japanaca želi da se Igre odgode ili otkažu; 70 posto nije zadovoljno načinom na koji se vlada nosi s pandemijom.

Doduše, 10 000 smrtnih slučajeva u 126-milijunskoj zemlji ne čini se mnogo u usporedbi s smrtnošću od virusa i nesposobnosti koji su zahvatili Brazil, Indiju, Veliku Britaniju i Sjedinjene Države. Međutim, u Aziji je iz složenih i još uvijek nepoznatih razloga - premda vjerojatno povezano s širokom primjenom BCG cjepiva - stopa smrtnosti općenito niska. Znatno je niža u onim zemljama koje su koristile zdrav razum, znanost i stvarne blokade kako bi stavile virus pod kontrolu. Obratite pažnju na brojke smrtnosti u nekim zemljama blizu Japana: Južna Koreja (51 milijun stanovnika): 1.815; Tajland (69 milijuna stanovnika): 129; Vijetnam (96 milijuna stanovnika): 35; Tajvan (23 milijuna stanovnika): 12. Taipei je spašavanje života stavio ispred spašavanja svog obraza; za razliku od Tokija, nije se brinuo hoće li izgledati dobro za Olimpijske igre. Vrijeme i pravila izvanrednog stanja mikrokosmos su toksičnog odnosa Japana s Olimpijskim igrama.